Ivan Lesiak
Pokolj djece, 1972.
trajbano željezo (reljef)
100 x 200 cm
MG-4240
Zagrebački đak Ivan Lesiak (1929.–2008.) osobito je poznat po svojim figurativnim reljefima u metalu, koje je izrađivao u duhu poetskog simbolizma, nadrealizma i fantastike te po izrazu direktne i grube ekspresivnosti s druge strane. Značajan je moment njegove umjetničke biografije pripadnost grupi Biafra (1970.–1978.), koja je problematizirala pitanja suvremenog humanizma u njegovu kulturnom i društvenom kontekstu, ali i odnos prema suvremenim trendovima u likovnim umjetnostima, naročito apstrakciji, zagovarajući angažiranost i ekspresivnu figuraciju obilježenu naturalizmom i izobličenjima. Uobičajena strategija grupe bila je organizacija izložbi i akcija na ulicama i otvorenim prostorima gradova u Hrvatskoj i inozemstvu. Na ovom su tragu i Lesiakovi crteži i grafički listovi, kritički intonirani prema potrošačkom društvu i suvremenoj civilizaciji.
Reljef u metalu Pokolj djece Lesiak radi 1976. godine. Ovdje također iščitavamo sintezu ranijeg umjetnikova minimalističkog poetskog simbolizma s grubljom teksturom i naročito surovošću angažiranih poruka 'biafranskih' godina, koje u Lesiakovu djelu postaju sve očitije i dominantnije. Stravičnost prizora što djeluje poput kakve jezovite satelitske snimke spaja tipičnu vizualnost suvremenih tehnologija sa smišljenim konotacijama na arhajsko oblikovanje, jednako kao što strašna tema prizora pobuđuje asocijacije na stradanja najnevinijih u svim (povijesnim i suvremenim) nepravdama i ratovima, ali i na biblijski izvještaj o Herodovu pokolju nevine dječice. Na ovaj način Lesiakova univerzalistička poruka djeluje u sazvučju na formalnom i sadržajnom planu.
Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb