Ivan Lesiak, Pokolj djece, 1972.

Ivan Lesiak
Pokolj djece, 1972.
trajbano željezo (reljef)
100 x 200 cm
MG-4240

Zagrebački đak Ivan Lesiak (1929.–2008.) osobito je poznat po svojim figurativnim reljefima u metalu, koje je izrađivao u duhu poetskog simbolizma, nadrealizma i fantastike te po izrazu direktne i grube ekspresivnosti s druge strane. Značajan je moment njegove umjetničke biografije pripadnost grupi Biafra (1970.–1978.), koja je problematizirala pitanja suvremenog humanizma u njegovu kulturnom i društvenom kontekstu, ali i odnos prema suvremenim trendovima u likovnim umjetnostima, naročito apstrakciji, zagovarajući angažiranost i ekspresivnu figuraciju obilježenu naturalizmom i izobličenjima. Uobičajena strategija grupe bila je organizacija izložbi i akcija na ulicama i otvorenim prostorima gradova u Hrvatskoj i inozemstvu. Na ovom su tragu i Lesiakovi crteži i grafički listovi, kritički intonirani prema potrošačkom društvu i suvremenoj civilizaciji.
Reljef u metalu Pokolj djece Lesiak radi 1976. godine. Ovdje također iščitavamo sintezu ranijeg umjetnikova minimalističkog poetskog simbolizma s grubljom teksturom i naročito surovošću angažiranih poruka 'biafranskih' godina, koje u Lesiakovu djelu postaju sve očitije i dominantnije. Stravičnost prizora što djeluje poput kakve jezovite satelitske snimke spaja tipičnu vizualnost suvremenih tehnologija sa smišljenim konotacijama na arhajsko oblikovanje, jednako kao što strašna tema prizora pobuđuje asocijacije na stradanja najnevinijih u svim (povijesnim i suvremenim) nepravdama i ratovima, ali i na biblijski izvještaj o Herodovu pokolju nevine dječice. Na ovaj način Lesiakova univerzalistička poruka djeluje u sazvučju na formalnom i sadržajnom planu.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Lesiak, Niz glava, 1978.

Ivan Lesiak
Niz glava, 1978.
kombinirana tehnika, ulje, papir/lesonit
122,3 x 275 cm
MG-4027

Ivan Lesiak (1929. – 2008.) istaknuti je hrvatski buntovno-angažirano-figurativni, nadrealni i popistički kipar, slikar i grafičar koji potvrđuje tezu o postojanosti figurativnog (Z. Rus) i u vrijeme visoke moderne nesklone figuraciji. Istaknuti je član Biafre, umjetničke grupe koja djeluje u Zagrebu (1970. – 1978.) protiveći se apstrakciji jer lišava čovjeka središnje uloge u umjetnosti. Od 1974. priređuju izložbe i akcije na ulicama. Za Lesiaka je karakteristična oštra, katkada surova ekspresivnost, a tematika su bremeniti problemi zbilje. Bavi se pitanjem humanizma i slobode u modernom društvu, ali i referencijama na staroegipatsku umjetnost (Autoportret s Nefertetom, 1974.), antiku, stilski zakašnjelu nadrealnost i pop-art, ocrtavajući i suprotnosti između rudimentarna humora i melankolične kupke. Karakteristična je autorova ekspresivna i snažna figuracija te naturalistički postupci u svim medijima. Inspiriran je i slikarstvom L. Signorellija, M. Stančića i M. Chagalla te tjeskobnim dijelom filozofije književnosti M. Krleže koga i portretira (reljefi Krleža, 1984.; Krleža 1986.). Novinska kolaž-slika Niz glava (1978.) predstavlja umnoženi tipološki portret hipi-predatora koji proždiru sve oko sebe u odrednicama svojevrsna pop-naturalizma. Diplomirao je kiparstvo na ALU-u u Zagrebu 1959. (F. Kršinić). Studijski je boravio u Grčkoj 1963. – 1964. i Egiptu 1973. – 1974. Radio je i reljefe u duhu poetskog simbolizma, a u crtežu i grafici bavi se potrošačkim društvom i suvremenom civilizacijom. U Zagrebu su mu postavljeni aluminijski reljefi na otvorenom (Ljubavno putovanje, 1987.) Djela mu se nalaze u mnogobrojnim zbirkama i muzejima u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nagrada „Josip Račić“ 1983. i „Vladimir Nazor“ 1996. te nagrada HDLU-a 1997. i HAZU-a 2003.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content