Ivan Kožarić, Unutarnje oči, 1959.

Ivan Kožarić
(1921. – 2020.)
Unutarnje oči, 1959.
lijevanje, bronca
19,5 x 19 x 16 cm
MG-4030

Hrvatski avangardni kipar diplomirao je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu 1949. godine, a specijalku je završio kod prof. Antuna Augustinčića. U razdoblju 1959. - 1960. usavršavao se u Parizu. Od 1959. do 1966. bio je član nekonvencionalne grupe Gorgona koja je okupljala najznačajnija imena suvremene hrvatske umjetnosti. Više njegovih skulptura trajno je postavljeno u javnim prostorima među kojima su najpoznatiji spomenik A. G. Matošu i Prizemljeno sunce u Zagrebu.
Od početka umjetničkog djelovanja njegov kiparski izričaj fluidno obuhvaća širok raspon izraza od ekspresivnosti, sažete forme do konceptualnih projekata. Eksperimentirao je s različitim materijalima i tehnikama te je uveo principe preoblikovanja i recikliranja različitih uporabnih predmeta, kao i vlastitih skulptura. Ostvario je niz amblemskih dijela konceptualne otvorenosti i izvornost, nerijetko s primjesom kreativnog humora.
Karakteristično gorgonaško djelo su Kožarićeve Unutarnje oči izvedene kao šupljina negativa i praznine ljudskog lica kao antivolumena nutrine glave svih članova grupe Gorgona predstavljena na apsurdan, ironičan i nihilistički način. Pozlaćene površine sugeriraju rehabilitaciju i uzvišenost običnog, izdvajanje nečega kao posvećenog, dok je u bijeloj varijanti ovoga djela ostavljena mogućnost novih varijabilnih aspekata svakidašnjice. Djelo Unutarnje oči karakteriziraju dvije premise ovog netipičnog kipara, a to su negacija kiparskog majstorstva i estetike oblika.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Kožarić, Oblik prostora XVIII, 1965.

Ivan Kožarić
(1921. - 2020.)
Oblik prostora XVIII, 1965.
bronca
MG-2626

Hrvatski avangardni kipar diplomirao je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu 1949. godine, a specijalku je završio kod prof. Antuna Augustinčića. U razdoblju 1959. – 1960. usavršavao se u Parizu. Od 1959. do 1966. bio je član nekonvencionalne grupe Gorgona koja je okupljala najznačajnija imena suvremene hrvatske umjetnosti. Više njegovih skulptura trajno je postavljeno u javnim prostorima među kojima su najpoznatiji spomenik A. G. Matošu i Prizemljeno sunce u Zagrebu. Od početka umjetničkog djelovanja njegov kiparski izričaj fluidno obuhvaća širok raspon izraza od ekspresivnosti, sažete forme do konceptualnih projekata. Eksperimentira s različitim materijalima i tehnikama te uvodi principe preoblikovanja i recikliranja različitih uporabnih predmeta, kao i vlastitih skulptura. Ostvario je niz amblemskih djela konceptualne otvorenosti i izvornost, nerijetko s primjesom kreativnog humora. Od 1961. do 1969. godine s posebnim osjećajem za prostorne vrijednosti radi apstraktni ciklus Oblici prostora. Dominira uspravni, nepravilni kvadar, mekih zaobljenih ploha i obrisa u kojem unutarnji prostorni oblici – izdubljene dublje i pliće forme, sugeriraju duhovne tragove, metafizička svojstva i otvorenost interpretacije.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalni muzej moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content