Oznaka: Ivan Generalić

Ivan Generalić, Pogreb Štefa Halačeka, 1934.

Ivan Generalić
Pogreb Štefa Halačeka, 1934.
ulje, platno
50 x 47 cm
MG-2120

Hlebinski autodidakt Ivan Generalić u slici Sprevod Štefa Halačeka iz 1934. jasnim crtežom, plošnom kompozicijom i naglašenim simboličnim lokalnim bojama bilježi pomirenost svojih suseljana sa svakom sudbinom, pa i sa smrtnom. Proporcije tipiziranih likova simbolično su deformirane do groteske, a lokalitet specificira tradicionalna obredna povorka i karakteristični ambijent – podravske kuće i koraljne krošnje vrbi u pustoj ravnici pod debelim snijegom. Generalić viđeno i doživljeno isprepliće sa snovima i sjećanjima, ne slikajući stvarnost nego iz stvarnosti proizašle emocije. Siromah Štef Halaček često je obilazio Generalića. Na Štefekove brojne zamjerke Generalićevu umijeću, slikar je odgovorio naslikavši mu živomu sprovod.

Sprevod Štefa Halačeka je na povijesnoj i kritičkoj izložbi 50 Ans d'Art Moderne u Bruxellesu 1958. bio izložen uz Braquea, Chagalla, Picassa, Matissea, Kleea i Kandinskog, a međunarodna je kritika isticala Generalićev autentičan doprinos suvremenom svjetskom slikarstvu.

Fascinantni urođeni talent Ivana Generalića je u Hlebinama 1930. prepoznao i počeo poticati Krsto Hegedušić. Generalić izlaže kao gost na izložbi Udruženja Zemlja od 1931. Život na selu u početku kritički oslikava akvarelom, a kasnije često uljem i temperom na staklu. Nakon Drugoga svjetskog rata središnja je osoba tzv. Hlebinske seljačke slikarske škole, a seoski su prizori bliži lirskoj idealizaciji, metaforičnosti i fantastici. 1970-ih se posvećuje simboličkim i egzistencijalnim temama. Doživio je svjetsku slavu i sedamdesetak je puta samostalno izlagao u zemlji i inozemstvu.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan  Generalić, Pralja, 1936.

Ivan Generalić
Pralja, 1936.
ulje, staklo
29 x 33 cm
MG-2158

Pralja Ivana Generalića je i koloristički i tipološki i motivski tipična za rano hlebinsko naivno slikarstvo. Na poticaj Krste Hegedušića tijekom 1930-ih samouki umjetnici u podravskom selu Hlebine slikom i crtežom bilježe prizore iz svakodnevnog života pa je tako i 'Pralja' oslikana u jasnom crtežu, plošnoj kompoziciji i u naglašenim simboličnim lokalnim bojama. Lik neusklađenih proporcija lišen je osobnih obilježja, a lokalitet specificira karakteristični ambijent s podravskim kućama i koraljnim krošnjama vrbi.
Počevši s lako dostupnim olovkama i akvarelom hlebinski slikari – seljaci kasnije slikaju i temperom i uljem. Odrasli u tradiciji kupovanja glaži, slika na staklu uglavnom sakralne koje po podravskim selima od davnina nude austrijski i slovenski putujući slikari, hlebinski slikari osim na papiru, platnu često slikaju i na staklu, lako dostupnom materijalu fascinirajućeg sjaja..
Fascinantni urođeni talent Ivana Generalića je u Hlebinama 1930. prepoznao i počeo poticati Krsto Hegedušić. Generalić izlaže kao gost na izložbi Udruženja Zemlja od 1931. Život na selu u početku kritički oslikava akvarelom, a kasnije često uljem i temperom na staklu. Nakon Drugoga svjetskog rata središnja je osoba tzv. Hlebinske seljačke slikarske škole, a seoski su prizori bliži lirskoj idealizaciji, metaforičnosti i fantastici. 1970-ih se posvećuje simboličkim i egzistencijalnim temama. Doživio je svjetsku slavu i sedamdesetak je puta samostalno izlagao u zemlji i inozemstvu.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Generalić, Motiv iz Pariza, 1953.

Ivan Generalić
(1914. – 1992.)
Motiv iz Pariza, 1953.
ulje/ staklo
560 x 425 mm
MG-2342

Slikar Ivan Generalić (1914. – 1992.) pionir je hrvatske i klasik svjetske naivne umjetnosti. Kao talentiranog samoukog 15-godišnjaka otkrio ga je u Hlebinama 1930. Krsto Hegedušić. Izlagao je  na izložbama Grupe Zemlja do njezina gašenja 1935. Rani opus (1930. – 1945.)  odlikuje  se plošnim i pomalo nespretnim oblikovanjem seoskih prizora, zemljaške faze socijalne angažiranosti (Rekvizicija, 1934.) te zaokreta prema pejzažnoj tematici poetskoga realizma obilježenog romantiziranim prikazima seoskih motiva i tonskim slikanjem (Krave u šumi,  1938.). Kratki period poslijeratnih socrealističkih ideja ovlaš dotiče Generalićev opus; nastavlja razvijati svoj izričaj koji od 50-ih doživljava svoj vrhunac u obliku alegoričnih, bajkovitih, fantastičnih noćnih prizora, mrtvih priroda i pejzaža (Pomrčina Sunca, 1961.). Godine 1953. priređena mu je samostalna izložba u Parizu koja je obilježila početak njegova međunarodnog uspjeha. Iz iste je godine ulje na staklu Motiv iz Pariza. Urbanoj temi, neuobičajenoj u svomu opusu, ovaj slikar naive pristupa hladnom, objektivnom figuracijom. Prizorom dominiraju plošno komponirana kulisna pročelja zgrada. Znakovi grada, antene i dimnjaci prodiru u oblačno nebo. Rukopisni naziv na nadstrešnici prizemnog lokala te izrazito sumarno oblikovane i leđima okrenute dvije ženske figure neznatni su signali ljudske prisutnosti u Generalićevom distanciranom prikazu grada.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content