Marino Tartaglia, Interijer (s Toticom), 1930.

Marino Tartaglia
Interijer (s Toticom), 1930.
ulje, platno
81,2 x 100 cm
MG-1115

Slika Interijer (s Toticom) primjer je vrsnog Tartaglinog kolorizma. Minuciozni pristup istančanosti crvenih nijansi koje kreću od crvenoga zida, Totičine kose, preko tamnijeg pokrivača, još tamnijeg poda, pa do već smeđecrvene suknje dovoljni su pokazatelji da je fokus postavljen na superponiranju nijansi. Središnji dio scene uokviren je hladnim tonovima prozora i zastora zelenkaste i plave boje. Na zidu interijera postavljena su i dva „ulja na platnu“ većih dimenzija koja svojom prisutnošću daju dodatnu notu realizma i raznovrsnosti nijansi boja u cjelini. Ženska figura smještena u centar scene u sjedećem položaju predstavljena je kao lutka, odnosno kao drveno slikarsko pomagalo za učenje anatomije na tragu beživotnosti. Jedino njezina veličina pridonosi dojmu da je riječ o stvarnoj osobi.
Rođen u Zagrebu u obitelji pomoraca iz Splita, Marino Tartaglia (1894.-1984.) je umjetnik čiji se opus teško može kategorizirati jednim stilom. Živeći devedeset godina, njegov stil se razvija, nadograđuje i upotpunjava različitim stilskim tendencijama. Tartaglin opus je sukus utjecaja različitih umjetničkih stilova počevši od El Greca i Tintoreta, primitivizma, sezanizma, kubizma, futurizma pa sve do neoklasicizma, kolorizma te lirske i redukcijske apstrakcije. Nakon završenog osnovnog školovanja, odlazi u Italiju te od 1912. studira u Firenci te na rimskom Instituto Superiore di Belle Arti. Tijekom studija dolazi u kontakt s predstavnicima futurizma. Kao jedini stranac izlagao je u Rimu 1918 na Izložbi nezavisnih umjetnika s predstavnicima talijanske avangarde (C. Carà, G. De Chirico, E. Prampolini). Nakon Prvog svjetskog rata boravi u Splitu, Beču, Beogradu i Francuskoj. Od 1947. izabran za redovitog profesor na ALU-u u Zagrebu, te iste godine postaje i redoviti član JAZU-a. Izlaže na prvoj izložbi Gradske galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu 1955. Nagradu za životno djelo „Vladimir Nazor“ dobio je 1964.

Tekst: Zlatko Tot, kustos-pripravnik © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content