Trodijelnom prostorno-ambijentalnom instalacijom Urumović se naslanja kako na vlastiti neopop-niz (izložba Riviera 2003, instalacija Ralje, 2004), tako i na klišeje, narativnost i sitne subverzije i dalje postmoderno obojene popularne kulture. Autor je i kontekstualizacijom odbačenog ready-made predmeta u autoironičnom odnosu prema stanju nacije, licu i naličju društva u kojem autor živi i djeluje, prožetu svakodnevnim speen-doktorskim tapšanjem po ramenu, totalnim, hipnotičkim medijskim pranjem mozga, gdje je čovječno, intimno i prijateljsko, osobno, svedeno na najniže grane pukog preživljavanja, egzistencijalnog beznađa, izvedeno iz osobnog diskursa metaforom vlastite basne ili mita o čovjeku, psu i ovci. Ironija, groteska, dobar ili loš humor, oblikovno ujednačavanje, nasuprot individualnosti i karakteru čovjeka, pokušaj ismijavanja i klišeiziranja vlasti, parabola i alegorija o pastiru i ovcama, odnosno vlastodršcu na zemlji iza kojeg se krije status, zakon, moć, banka, korporacija… Autor projicira svoj društveni animalizam i širi svoj obrambeni cinizam formacijom ogoljenog, razderanog i vizualno načeta modričastog ovčjeg stada u Ruralnoj intervenciji ili Ti si mi najdraža (2006), kroz folklorizaciju društva, ironiju spram urbanih umjetničkih intervencija, kroz sukob i kontraste društva, sve mekše granice između ruralnog, urbanog i animalnog. Stoga je autorov vizualni jezik ujedno simboličan i predmetan. Autsajder ne nudi odgovore, on moli. Naposljetku i kustos i umjetnik na marginama su društva i sustava, samo na različitim polovima.
iz predgovora, Željko Marciuš
mr.art Hrvoje Urumović, akademski kipar