Umjetnost je zasigurno jedan od najdojmljivijih kreativnih iskaza ljudskog postojanja u kulturama naroda, barem toliko koliko vrsnoćom nadilazi druge stvaralačke vrste. Činjenice pokazuju da se upravo kroz razvoj likovne umjetnosti može pratiti i razvoj hrvatskoga društva, njegove povijesti i kulturnog napredovanja. Stoga nije pretjerano reći kako je likovna umjetnost onaj segment bez kojega bi bilo teško sublimirati prošlost hrvatskoga naroda jer se javlja od trenutka kada su se Hrvati, kao narod, počeli ustaljivati na svojem današnjem teritoriju. Ova je izložba stoga je bila značajan prinos vrednovanju kulturnog nasljeđa koje smo pridružili Europskoj uniji, razotkrila je u svom reprezentativnom dijelu i najširoj njemačkoj i europskoj kulturnoj javnosti. Izložba vrsnim pregledom hrvatske likovne umjetnosti obuhvatila je razdoblje od šest desetljeća, sa sto vrhunskih dijela iz fundusa zagrebačke, nacionalne, Moderne galerije. Odabrani umjetnici posredstvom svojih djela pružili su skladnu sliku živosti hrvatske umjetnosti na prijelazu 19. u 20. stoljeće, i dali vjerodostojan odgovor na pitanje u kojoj je mjeri kreativno djelovanje određeno umjetničkim naslijeđem, a u kojoj mjeri su ga oblikovale umjetničke škole.
Zagrebačka Akademija likovnih umjetnosti mahom je bila polazna točka njihova razvoja, ali mnogi od njih su svoja iskustva stjecali i na akademijama u Beču, Münchenu, Parizu, Drezdenu, i Pragu, što se sve jasno odražava i prepoznaje u njihovim specifičnim likovnim rukopisima, umjetničkom izričaju kojima su se gotovo posve sinkrono uključili u europske umjetničke i likovne smjerove, ali i posvjedočili autohtonost nacionalne umjetnosti.
Svojom izričajnom i tematskom raznolikošću, koja se prostire u širokom luku od klasičnih portreta, pejzažnih motiva i nadahnutih interpretacija nacionalnog kulturnog i mitskog naslijeđa pa sve do ekspresivnih formi i
raskošnih kolorističkih rješenja, izložba pokazuje djela koja su inspirirana slojevitom nacionalnom baštinom i ona čiji autori poticaje za kreativni čin crpe iz prostora onodobnog univerzalnog modernističkog pristupa stvaralaštvu. Ova nam je izložba bila putokaz i za dalje, za pripremu sličnih projekata s kojima se Hrvatska čvršće povezuje s Europom, jer izložba je ponajprije bila osmišljena da prezentira hrvatsku umjetnost u europskom kontekstu. Stoga su nas razmjer i značaj ove izložbe ispunili iznimnim ponosom, jer predstaviti se vrsnim hrvatskim umjetnicima iz razdoblja modernizma i njihovim ponajboljim djelima značilo je pokazati likovnom svijetu da se hrvatska likovna dionica u svemu odmjerava s višejezičnim pulsiranjem europske likovne scene i da u onom vremenu po bogatstvu i kvaliteti produkcije ni malo ne zaostaje za kvalitetom umjetničkog stvaralaštva u svijetu.
Još i više, značilo je i spoznaju kojom se na europskoj razini vlastita umjetnička prošlost i suvremenost sklapaju u cjelinu neprijeporna identiteta.
U trenutku kada se Hrvatska nalazila na pragu punopravnog članstva u Europskoj uniji, nesumnjivo je da je i ova recentna izložba pridonijela međusobnom razumijevanju i još boljem poznavanju hrvatske kulture među stanovništvom pokrajine Baden-Württemberg, kao i još većem jačanju našeg međusobnog prijateljstva. U tom smislu, svakako da je ova izložba bilaodraz naše iskrene želje da se u budućnosti potakne još kvalitetniji prostor za čitav niz jednako bogatih i vrijednih kulturnih programa koje naša zemlja može ponuditi ravnopravnoj zajednici europskih naroda.
U svakom budućem pregledu moderne hrvatske likovne umjetnosti i u oslikavanju naše povijesti umjetnosti a time i kulture u cjelini, u nastavku kompariranja sa dosezima u likovnim postignućima pluraliteta europske
umjetnosti i na prijelomu 19. i 20 st. i ova će izložba biti još snažnijim mjestom i izvorištem novih višeslojnih podataka. Suradnja Republike Hrvatske i Republike Njemačke, osobito Pokrajine Baden-Württemberg,
na realizaciji ove izložbe posvjedočuje i otvara nova područja zajedničkog interesa u prezentiranju kulturnih tema i širega upoznavanja s posebnostima koji se i putem izložaba posebno otvaraju.
Jasen Mesić, Ministar kulture Republike Hrvatske
Hrvatska godinama pripada zemljama Europe s kojima Baden-Württemberg održava uske partnerske veze. Upravo na području kulture postoje mnogobrojni interdisciplinarni kontakti – aktualna izložba Donauschwäbisches
Zentralmuseuma u Ulmu dobar je primjer za to. Nakon Zagreba, gdje su prošlog lipnja multimedijalni umjetnici iz Stuttgarta organizirali festival CAMP, sada je Ulm poprište susreta dviju bogatih kultura. Zahvaljujući plodnoj suradnji Donauschwäbisches Zentralmuseuma s Modernom Galerijom, Zagreb, ulmskoj je publici po prvi put bio omogućen lijep uvid u hrvatsku umjetnost 19. i ranog 20. stoljeća. Djela hrvatskih majstora poput Ljube Babića, Josipa Račića ili Vladimira Becića čekala su u Ulmu na posjetitelje. Do tada se u Njemačkoj takav opći pregled hrvatske umjetnosti iz toga radzoblja još nije mogao vidjeti.
Ova izložba dokazala je da su veliki hrvatski talenti toga razdoblja bili u stalnoj razmjeni s umjetnicima i umjetničkim školama drugih europskih metropola. To još jednom pokazalo da je Europa bila jedinstveni kulturni prostor davno prije nego se usuđivalo i pomišljati na političko ujedinjenje. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u organizaciji ove izložbe, a Donauschwäbisches Zentralmuseumu želim puno zainteresiranih posjetitelja.
J. Walter, član Pokrajinske skupštine, Državni tajnik Ministarstva znanosti, istraživanja i umjetnosti pokrajine Baden-Württemberg
Početkom 20. stoljeća na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu studirao je velik broj studenata iz čitave Europe. Bili su privučeni europskim ugledom navedene institucije, što se posebno odnosilo na mlade umjetnike
s područja Austro-Ugarske Monarhije. Akademija je, kako je napomenuto, uživala ugled kao obrazovno i umjetničko središte i izvan Bavarske, a ovdje njegovan način slikanja u žanrovima pejzažnog, povijesnog i portretnog
slikarstva postao je u drugoj polovici 19. stoljeća bitan čimbenik u europskom umjetničkom stvaralaštvu budući da su upravo na toj Akademiji predavali njegovi vodeći protagonisti. Početkom 20. stoljeća na školovanje u München dolaze i četiri mlada hrvatska slikara, svi rođeni 1885./86. godine: Josip Račić, Vladimir Becić, Miroslav Kraljević te Oskar Herman, podrijetlom Židov. Upravo im Akademija pomaže da razviju svoj specifičan stil slikanja. Ta će četiri prijatelja kasnije postati poznata kao slikari tzv. “münchenskog kruga“ i uvelike utjecati na hrvatsko slikarstvo. U inozemstvu su ti umjetnici smatrani jezgrom tzv. “hrvatske škole“. Osim u Münchenu u to su doba hrvatski umjetnici djelovali i u drugim europskim metropolama. Beč, Prag ili Pariz bile su nezaobilazne stanice ambicioznih umjetnika u potrazi za inspiracijom i usavršavanjem. Uz spomenutu četvoricu još je jedan europski obrazovan umjetnik iz Hrvatske postigao međunarodni značaj. Bio je to Vlaho Bukovac, nagradama ovjenčana sjajna zvijezda pariških Salona od 1880. do 1890. godine te Hrvatskog salona 1898. godine.
Druga polovica 19. i prva polovica 20. stoljeća doba je koje je kroz modernizaciju i društvene preokrete obilježilo cijelu Europu. Hrvatska umjetnost ovoga razdoblja, kojom se bavi ova izložba, usko je povezana s razvojem umjetnosti u Europi te su mnogi hrvatski umjetnici, obrazovani na europskim akademijama, bili internacionalno orijentirani. Moderna galerija, Zagreb je središnja institucija koja se bavi modernom i suvremenom hrvatskom
likovnom umjetnošću. U njoj je pohranjena iznimno značajna zbirka umjetnina autora “münchenskog kruga“, kao i svih ostalih važnih umjetnika ove epohe. Izložbom “Hrvatska umjetnost u europskom kontekstu na prijelazu
19. / 20. stoljeće“ je u Donauschwäbisches Zentralmuseumu po prvi put u Njemačkoj prikazala opsežan pregled umjetničkih djela iz Hrvatske koja povijesno pripadaju tom razdoblju. Ova je prezentacija, nadamo se, njemačkoj publici omogućila otkrivanje europskog karaktera hrvatske kulture.
Radujemo se da je uz potporu Republike Hrvatske i pokrajine Baden-Württemberga izložba bila moguća. Zahvaljujemo svim suradnicima Moderne galerije, Zagreb i Donauschwäbisches Zentralmuseuma koji su sudjelovali
u njenoj pripremi. Posebno zahvaljujemo kustosici Ivani Rončević Elezović koja je izabrala umjetnička djela te ih za katalog svrstala i komentirala. Izložbi želimo mnogo zainteresiranih posjetitelja, uz nadu da je ona poticaj za daljnju međunarodnu suradnju. U trenutku kada Europska dunavska strategija nudi povod novog razumijevanja dunavskog prostora u njegovim kulturnim i povijesnim dimenzijama izgledi za to su jako dobri.
Christian Glass
Biserka Rauter Plančić