Hinko Juhn
(1891. – 1940.)
Ležeći ženski akt, 1917.
bronca
18 x 37 x 10,3 cm
MG–1333
Kipar, keramičar, medaljer i likovni pedagog, pokretač je hrvatske keramičarske umjetnosti. Završio je Višu umjetničku i obrtničku školu u Zagrebu 1911. godine u klasi R. Frangeša – Mihanovića, a 1912. godine usavršavao se u Firenci. Studij keramike započinje 1918. godine u Češkoj, nastavlja u Dresdenu, gdje dolazi u doticaj s meissenskom tvornicom porculana, zatim u Beču. Kao prvi hrvatski školovani keramičar, vodio je katedru za keramiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1921. –1924.), a potom u Obrtničkoj školi (1924.–1940.).
Jedan je od suosnivača likovne manifestacije Proljetnog salona 1916. godine, na čijim izložbama sudjeluje do njegovog gašenja 1928. godine. Proljetnosalonski kipari su artikulirali osobne postulate modernosti, od stilizacije i ekspresije, preko reducirane forme, do realističkih i neoklasicističkih nastojanja, te su izlažući na Salonima ostvarili zasebne kvalitetne dosege, poput Juhna.
Središnja tema njegova opusa je ženski akt, odnosno ljudska figura općenito. Izrađivao je skulpture manjih dimenzija i meke modulacije s obilježjima secesijske stilizacije. Pod utjecajem A. Maillola i I. Meštrovića modelirao je poetične ženske aktove i portrete u kamenu, bronci, drvu i keramici. Od 1920-tih godina jasne forme u duhu art-décoa izrazite su na njegovim keramičkim statuetama (Dijana s košutom, 1925.) i sportskim medaljerskim radovima čistih zaobljenih volumena tijela u pokretu (plaketa Hrvatski moto-klub Zagreb, 1932.).
Ležeći ženski akt u profinjenoj pozi prekriženih nogu i podignute markantne glave na krupnom korpusu primjer je poetične monumentalnosti u komornoj skulpturi.
Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb