Oton Gliha
Gromače, 1964.
flomaster/papir
MG-2548
„A sve je počelo 1954. godine, kada mi se jednog dana taj krčki pejzaž izbrazdan gromačama pričinio kao neka stara ploča klesane glagoljice. Može ta moja asocijacija izgledati čudna, čak smiješna, ali za mene je ona jednog trenutka bila fatalna i pomogla mi razmrsiti sva ona uzbuđenja koja sam godinama nosio u sebi promatrajući tu čudnu geometriju, arhitekturu i skulpturu koju je čovjek nesvjesno stvarao u borbi s kamenom. Oslobađajući od kamena škrtu zemlju, istim ju je kamenom opet zarobljavao, ograđujući je gromačama. I tako su nastale te pačetvorine, trokuti i krugovi, taj fantastični kovitlac ritma linija i ploha.“, tim je riječima Oton Gliha 1958. opisao svoj slikarski rad.
Gliha je rođen 1914. u Črnomelju u Sloveniji. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu polazi od 1933. do 1937., a 1938. kao stipendist odlazi na jednogodišnji boravak u Pariz. Nakon II. svjetskog rata, putuje po Bosni i Hercegovini i 1952. po Italiji; slike koje slika u tom razdoblju još uvijek ničim ne ukazuju na ciklus koji će ga proslaviti i koji će Gliha, jednom kada ga osmisli, slikati do kraja života. Prvom samostalnom izložbom 1954. u Zagrebu, međutim, Gliha daje naslutiti da će ga slikanje krajolika uskoro odvesti u čistu apstrakciju. Crtež koji donosimo primjer je jedne od ranih upotreba flomastera u hrvatskoj umjetnosti. O flomasteru kao sredstvu, Gliha kaže: „Proučavajući godinama sklopove gromača na otoku Krku, služio sam se isključivo flomasterom. Osjećao sam da mi upravo on omogućuje fiksaciju mnoštva točaka različitih oblika i veličina kao neke simbole kamenja u naslagama tih suhozida. Točka je istovremeno stala graditi pravce i plohe te počela živjeti svojim samostalnim životom.“
Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo, Gliha je dobio 1976., a umro je 1999. u Zagrebu.
Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb