Rođena u Zagrebu 1925, gdje je već u gimnazijskim danima počela slikati. Prve pouke primila je od slikara Stanoja Jovanovića i Jerolima Miše. Radi nadolazećeg Drugog svjetskog rata prekinula je školovanje, otišla u inozemstvo, te boravila četiri godine u Italiji i Švicarskoj, gdje je iskoristila svaku mogućnost da se uključi u slikarski rad. Po povratku u Zagreb nastavila je studij slikarstva privatno kod slikara i grafičara Josipa Resteka,te se nakon četiri godine osamostalila, priredivši 1971. svoju prvu samostalnu izložbu, s motivima pejzaža i mrtve prirode. Godine 1984. izlagala je na Salonu nacija u Međunarodnom centru za modernu umjetnost u Parizu, gdje je primila nagradu za slike iz ciklusa Autostrada.
O njezinom radu pisali su istaknuti povjesničari umjetnosti i likovni kritičari (Vinko Zlamalik, Zdravko Poznić, Guido Quien, Ljiljana Domić, Josip Depolo, Vlado Bužančić, Željko Sabol, Tonko Maroević, Damir Grubić), a 1997. izlazi joj monografija iz pera Grge Gamulina.
Članica je HDLU- a od 1972, a izlagala je na svim važnijim skupnim izložbama HDLU- a, Zagrebačkog salona, LIKUM- a, Trijenala akvarela. Samostalno je izlagala na tridesetak izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
Jedan od slikarskih opusa koji postojano odolijevaju vremenu i trendovima ne gubeći istovremeno nimalo na metijersko-izričajnoj uvjerljivosti, svakako je onaj slikarice Grete Vizler. Na vrhuncu zrelosti i zaokruženosti njezina umjetničkog opusa mogli bismo konstatirati kako je jedina i glavna, velika tema njezinih radova tema brzine – bez obzira radi li se o hvatanju fragmenata pejzaža iz jurećeg automobila ili zraka sunca i snopova svjetlosti farova u krajoliku.
U tradiciji lirske i geometrijske apstrakcije, koje su se u pojedinim ciklusima neprestano smjenjivale, Greta Vizler jednakom je snagom svladavala platna velikih i malih formata, uvijek koncentrirana da u što kraćem vremenskom isječku slikarski i energetski fiksira te na platno prenese mentalnu sliku pejzaža i ceste u tom mikrovremenu. Greta Vizler prkosi svim ustaljenim očekivanjima i normama, nudeći jednu sliku stvarnosti koja promatrača pozitivno energizira, otvara mentalna vrata u neki vedriji, svjetliji kozmos. Jer, u recentnom opusu Grete Vizler nema tamnih sjena – svi su teški trenuci transformirani u sjajna buđenja i dizanja do svjetlosti, visoko, poput feniksa. Iz predgovora Ive Körbler