Oznaka: Frano Kršinić

Frano Kršinić, Meditacija, 1965.

Frano Kršinić
(1897. -1982.)
Meditacija, 1965.
klesanje, mramor
28 x 38 x 16 cm
MG-2613

Akademik i akademski kipar Frano Kršinić, bio je praški je student, zagrebački profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i njen dugogodišnji rektor. Svojom lirskom dušom bio je uronjen u rodni kraj, a s umjetničkim i pedagoškim radom ostvarenim u Zagrebu. Suptilnu oblikovnu formu zapečatio je umjetničkim djelovanjem s više od pola stoljeća u hrvatskoj modernoj umjetnosti. Kršinić je na inovativan način obnovio staru mediteransku tradiciju rada u kamenu, sjedinjujući visoku zanatsku kulturu oblikovanja neposrednim shvaćanjem suštine stvari u kojemu dominira lirična osjetilnost, lakoća diskretnih pokreta i blagost opće atmosfere djela. Njegova su djela istinski bezuvjetna i konsolidirana cjelina zaokruženih sintetskih oblika i visoko su artistički oživotvorena u punoj kiparskoj čistoći modelacije.
Kršinić je pjesnik ženskoga tijela, kipar okrenut lirizmu i motivima svoga djetinjstva (otoku i moru). Vrhunac kreativnosti dostigao je u jedinstvenim ženskim brončanim, kamenim i mramornim aktovima, koji odišu uvijek nekom novom svježinom, ljupkošću i životom.
Kršinićeva skulptura je sanjarski zanesena, bezvremeno tiha i u sebe zatvorena poput u mramoru oblikovanog ženskog akt „Meditacija“ iz 1965. godine. Alegorija meditacije je djelo intimne naravi, raskošne nagosti i tople punine mladenačkog tijela. Mirne modelacije i samo nagovještenih crta lica umjetnik kao da ostvaruje san koji tek što poprima konture realnosti. Njegova intimistička djela nadahnuta su lirskim doživljajem i obilježena su autentičnim akcentom. Kršinić je u svojim djelima ženstvenost uzdigao do razine simbola. Poetika mladoga ženskog tijela oblikovana je u besprijekornoj sintezi plastičnosti. Ljepota u njima zrači ritmičnošću i skladom, spokojem i harmonijom. Razrađujući motive žena, dosegnuo je metafizička načela bivstvovanja u kojemu se razrješava prastara antiteza tijela i duha. Njegovi ženski aktovi klesani suptilno u mramoru, najbolja su djela te vrste u našoj umjetnosti po svojoj čistoj ljepoti oblika i površine.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Frano Kršinić, Dijana, 1929.

Frano Kršinić
(1897. – 1982.)
Dijana, 1929.
bronca
MG-1349

Nakon završenog kiparskog odjela Zanatske škole u Korčuli i klesarsko-kamenarske škole u Hořicama u Češkoj (1913. –1917.) završio je Akademiju u Pragu (1917. –1921.). Bio je jedan od osnivača umjetničke grupe Zemlja i član Nezavisne grupe hrvatskih umjetnika. Svojom pročišćenom skulpturom i slobodnim pristupom u pedagoškom radu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu znatno je pridonio razvoju suvremenoga hrvatskoga kiparstva.
Kršinić je bio zagovornik struje u hrvatskom modernom kiparstvu koja je težila jednostavnosti i sintezi čistih oblika. Stvarao je u tradicionalnim kiparskim materijalima, nadahnut vedrinom i ljepotom Mediterana, trajno zaokupljen ženskom figurom te povremeno zavičajnom, portretnom i spomeničkom tematikom. Najviše umjetničke domete postignuo je u ženskim aktovima prepoznatljiva izraza obilježena sintezom klasične forme i lirskoga sadržaja, pročišćenim zaobljenim oblicima, jedinstvenom ravnotežom, sažetošću i napetošću volumena, mekanim linijama, svjetlom i majstorskom obradbom površine. Brončane skulpture inspirirane mitološkim heroinama, Amazonkama i Dijanom, oblikovane su u čudesno skladnim linijama i kretnjama. Kipar svoju božicu lova Dijanu ne prikazuje uvriježeno kao božicu, već kao mladu žena u stavu kao da zateže luk, zemaljski tjelesnu i nagu, usredotočenu u svoju igru.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Frano Kršinić, Njegovateljica ruža, 1953.

Frano Kršinić
Njegovateljica ruža, 1953.(detalj)
lijevanje, bronca
188 x 55 x 68 cm
MG-2449

Pohađao je kiparski odjel Zanatske škole u Korčuli i klesarsko-kamenarsku školu u Hořicama u Češkoj (1913. –1917.) te Akademiju u Pragu (1917. –1921.). Bio je jedan od osnivača umjetničke grupe Zemlja i član Nezavisne grupe hrvatskih umjetnika. Svojom pročišćenom skulpturom i slobodnim pristupom u pedagoškom radu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu znatno je pridonio razvoju suvremenoga hrvatskoga kiparstva.
Sažimanjem likovnih elementa, mirnom linijom, uravnoteženom gradnjom masa, idealizacijom i spiritualizacijom oblika uspio je kreativno asimilirati elemente Štursine umjetnosti u zamisli i kompoziciji motiva te Maillolovu sintezu oblika, blisku klasici i duhu mediteranske tradicije, najbolje uočljivih u nizu Kršinićevih ženskih aktova.
Djela Frane Kršinića postavljena u javnim prostorima predstavljaju primjere skladnog spoja skulpture i okoliša kao što je ženski stojeći akt Njegovateljica ruža s ružičnjakom u zagrebačkom parku na Trgu kralja Petra Krešimira IV., a životna vedrina i radost kojima djelo zrači oplemenjuje i predvorje Providurove palače u Zadru. Senzualna figura žene blago povijene prema naprijed, izbalansiranih odnosa deskriptivnosti i stilizacije mekanih oblika, svojom dorađenom formom u suglasju je s napetim plohama i s harmoničnim obrisnim linijama.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: (detalj) Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Frano Kršinić, Plesačica, 1933.

Frano Kršinić
(1897. – 1982.)
Plesačica, 1933.
bronca
165,5 x 30 x 81 cm
MG-2200

Akademik i akademski kipar, praški student, zagrebački profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i rektor, lirskom dušom bio je uronjen u rodno mediteransko okruženje, a s umjetničkim i pedagoškim radom ostvarenim u Zagrebu. Svoju suptilnu, diskretnu i profinjenu oblikovnu formu zapečatio je umjetničkim djelovanjem više od pola stoljeća u hrvatskoj modernoj umjetnosti. Kršinić je na moderan način obnovio staru mediteransku kiparsku tradiciju, sjedinjujući visoku zanatsku kulturu oblikovanja s neposrednim shvaćanjem suštine stvari u kojemu dominira lirska osjetilnost, lakoća diskretnih pokreta i blagost ozračja. Opus mu je konsolidirana cjelina zaokruženih sintetskih oblika i visokih artističkih ostvarenja u punoj kiparskoj čistoći modelacije.
Majstor polaganoga senzibiliteta, perfekcionist i virtuoz, likovni je izričaj obogaćivao i usavršavao u svojemu najplodonosnijem razdoblju tijekom tridesetih godina, iz kojeg je graciozno pokrenuta Plesačica mekane izvedbe. Uspravljeni ženski akt vitkog tijela u stavu prema naprijed i glave spuštena pogleda u poluprofilu desno između uzdignutih savijenih ruku u raskoraku je, s desnom nogom na prstima i postavljena je na plitko izduženo postolje. Poetika mladoga ženskog tijela oblikovana je u besprijekornoj sintezi plastičnosti. Ljepota akta zrači spokojem i harmonijom, ritmičnošću i skladom prikaza.
Razrađujući motive žena Kršinić je dosegnuo metafizička načela bivstvovanja u kojemu se razrješava prastara antiteza tijela i duha. Njegovi poetski ženski aktovi najbolja su djela te vrste u našoj umjetnosti po svojoj čistoj ljepoti oblika i površine u kojima je ženstvenost uzdignuta do razine simbola.

Tekst: Tatjana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalni muzej moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Frano Kršinić, Buđenje, 1928.

Frano Kršinić
(1897. – 1982.)
Buđenje, 1928.
bronca
MG-1350

Pohađao je kiparski odjel Zanatske škole u Korčuli i klesarsko-kamenarsku školu u Hořicama u Češkoj (1913. –1917.) te Akademiju u Pragu (1917. –1921.). Bio je jedan od osnivača umjetničke grupe Zemlja i član Nezavisne grupe hrvatskih umjetnika. Svojom pročišćenom skulpturom i slobodnim pristupom u pedagoškom radu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu znatno je pridonio razvoju suvremenoga hrvatskoga kiparstva.

Njegova pojava u hrvatskom kiparstvu označila je prekid s tradicijom akademskoga realizma i ornamentalnim oblicima secesije s nacionalnom romantikom »Medulićevaca«, kojoj je glavni predstavnik bio I. Meštrović. Sažimanjem likovnih elementa, mirnom linijom, uravnoteženom gradnjom masa, idealizacijom i spiritualizacijom oblika uspio je kreativno asimilirati elemente Štursine umjetnosti u zamisli i kompoziciji motiva te Maillolovu sintezu oblika, blisku klasici i duhu mediteranske tradicije, najbolje uočljivih u nizu Kršinićevih ženskih aktova i figuralnih kompozicija. Također je u kamenu i bronci izveo brojne reprezentativne spomenike, portrete, kao i djela u terakoti te je oblikovao prigodne medalje.

Razrađujući u mnogobrojnim inačicama motiv gracilnih stojećih djevojačkih i senzualnih krupnijih ženskih figura u sjedećem ili ležećem položaju, ostvario je antologijska djela, a jedno od njih je Buđenje.

Tekst: Tatijana Gareljić muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content