Robert Frangeš – Mihanović
(1872. – 1940.)
Filozof (Studija za Filozofiju), 1897.
bronca
MG-588
Istaknuti hrvatski moderni kipar i medaljer, nakon obrazovanja u Beču (1889. – 1895.), usavršavao se u Parizu 1900. – 01., gdje se družio s A. Rodinom i M. Rossom. Jedan je od utemeljitelja Umjetničke akademije u Zagrebu (1907.) i među prvim je pokretačima i organizatorima likovnog života u Zagrebu.
Frangeš je ponajprije virtuoz u modeliranju broncom, mada je vješto oblikovao pojedina djela u mramoru, kao što je portretno poprsje Sveti Dominik (1893.).
U svojem umjetničkom razvoju prešao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma, odnosno do najranijih ostvarenja impresionizma u hrvatskom kiparstvu. U punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realističkoj modelaciji likova.
Prva faza (1893. – 1914.) zbog suglasja secesijskih, simbolističkih i impresionstičkih stilskih odlika smatra se najkvalitetnijom u cjelokupnom umjetnikovom opusu. Iz tog perioda je Glava filozofa. Izvedena je kao studija za reljef Filozofije, najoriginalnija od četiriju alegorija fakulteta zagrebačkog Sveučilišta koje rese Zlatnu dvoranu ondašnje palače vladina Odjela za bogoštovlje i nastavu (u gornjogradskoj zagrebačkoj ulici Opatičkoj 10) na čijem je čelu bio njegov mecena Izidor Kršnjavi. Kompaktna forma mislitelja oblikovana je u rodinovskom duhu jezgrovitog predstavljanja snažnog unutarnjeg sadržaja.
Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb