Oznaka: Ferdinand Kulmer

Ferdinand Kulmer, Crtež, 1966.

Ferdinand Kulmer
Crtež, 1966.
lavirani tuš/papir
MG-2581

U šestom desetljeću 20. stoljeća, Pariz je, unatoč sve većoj ulozi New Yorka kao centra umjetničkih kretanja, još uvijek imao dovoljno snage da promijeni nečiji pogled na umjetnost. Premda izvrsno informiran i obrazovan – 1939. boravi u New Yorku i upoznaje se s francuskim modernim slikarstvom – Kulmer se nakon posjeta Parizu 1955. oduševljava tašizmom, slikarstvom koje će kasnije biti globalno poznatije pod nazivom apstraktni ekspresionizam. Prije nego što prihvati apstrakciju, Kulmer slika u okviru jedne internacionalne, pluralističke umjetnosti omeđene postimpresionizmom, s jedne strane i kubizmom, s druge. Osobito je bio sklon fovističkim slikarskim prosedeima, što znači da ga je zanimalo reduciranje iluzije trodimenzionalnog prostora i slobodna upotreba boje. Kulmer se dakle bio koncentrirao na boju, površinu i slikarsku gestu, pa se okretanje apstraktnom slikarstvu nakon 2. svjetskog rata činilo logičnim izborom. Ovaj crtež pripada seriji crteža na Kulmerovoj omiljenoj vrsti papira (rižin papir), čije presudno obilježje leži u iznimnoj moći upijanja. „Crtež“ stoga određuje odnos između slučajnosti - slikar nema kontrolu nad procesom upijanja – i kontroliranog djelovanja (doziranje tuša, vrsta geste itd.).
Kulmer je rođen 1925. godine u Cap Martinu u Francuskoj. Akademiju likovnih umjetnosti najprije polazi u Budimpešti (1942-45-), a zatim u Zagrebu (1945-48.). Radio je i filmsku scenografiju i kostimografiju (primjerice, za film Vatroslava Mimice „Seljačka buna“). Najvišu nacionalnu nagradu za umjetnički rad – Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo - dobio je 1990. Umro je 1998. u Zagrebu.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ferdinand Kulmer, Crvena slika, 1959. – 1960.

Ferdinand Kulmer
(1925. – 1998.)
Crvena slika, 1959. – 1960.
ulje na platnu
195 x 130 cm
MG-4147

Ferdinand Kulmer (1925. – 1998.) modernistički je i postmodernistički slikar koji se Merkurovom lakoćom preobražavao iz stila u stil. Potomak je plemićke obitelji Kulmer – štajerskih baruna koji u 18. st. dolaze u Hrvatsku. Najutjecajniji je bio pravnik i političar Franjo Kulmer (19. st.). Poredba Tonka Maroevića pogađa bît slikareve egzistencije o tome kako je Picasso najprije slikao pa kupovao dvorce, a u Ferdinanda Kulmera bilo je obratno. U ratno i poratno doba studirao je slikarstvo: od 1942. u Budimpešti, do 1948. Zagrebu (Lj. Babić, O. Mujadžić), a bio je i suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića do 1957. Raspon stilskih varijabli u tri desetljeća stvaralaštva impresivan je, prezentan i prelijeva se u svojevrstan hibrid; od (post)fovističke figuracije i Picassa, apstraktnoga razdoblja (od 1957.) enformela, tašizma, monokromije s elementima akcijskoga slikarstva i kaligrafije, sve do postmoderne nove figuracije u 80-ima. U 60-ima blizak je gestualnome enformelu na tragu H. Hartunga i P. Soulagesa, a u 70-ima japanskoj kaligrafiji. Kulmerova Crvena slika iz 1959. – 1960. otkriva autora koji je svjestan egzistencijalne tjeskobe i apsurda opredmećenih tjelesnošću slike što označava fizičku faktičnost enformela. Kulmer spojem enformela i mrljanog kontroliranog automatizma stvara sliku polaritetnih svojstava. Slika je materijska činjenica, ali mrke i crvene tvarne obojenosti prošarane bijelim tragovima stvaraju ugođaj nelagodne, prljave estetike vizualnog sklopa.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ferdinand Kulmer, Pegazov vrt, 1984.

Ferdinand Kulmer
(1925.-1998.)
Pegazov vrt, 1984.
akrilik/ platno, 195 x 390 cm
MG-4270

Ferdinand Kulmer (1925. – 1998.) modernistički je i postmodernistički slikar koji se Merkurovom lakoćom preobražavao iz stila u stil. Potomak je plemićke obitelji Kulmer – štajerskih baruna koji u 18. st. dolaze u Hrvatsku. Najutjecajniji bio je pravnik i političar Franjo Kulmer (19. st.) Poredba Tonka Maroevića pogađa bît slikareve egzistencije o tome kako je Picasso najprije slikao pa kupovao dvorce, a u Ferdinanda Kulmera bilo je obratno. U ratno i poratno doba studirao je slikarstvo: od 1942. u Budimpešti, do 1948. Zagrebu (Lj. Babić, O. Mujadžić), a bio je i suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića do 1957. Raspon stilskih varijabli u tri desetljeća stvaralaštva impresivan je, prezentan i prelijeva se u svojevrstan hibrid; od (post)fovističke figuracije i Picassa, apstraktnoga razdoblja (od 1957.) enformela, tašizma, monokromije s elementima akcijskoga slikarstva i kaligrafije, sve do postmoderne nove figuracije u 80-ima. U 60-ima blizak je gestualnome enformelu na tragu H. Hartunga i P. Soulagesa, a u 70-ima japanskoj kaligrafiji. Kulmerov Pegazov vrt (1984.) otkriva autora koji se „krilcima na svojim cipelama uzdizao s ovozemaljskoga prostora, zanemarujući realitet, kauzalitet“ (I. Zidić). Kulmer je na žutom fondu ostvario fantazmagorijski prizor nerealne i mitske ljepote. Mistični bestijarij: krilati Pegaz – donosilac munja u vrtu muza, očiju poput noćnoga sisavca, natkriva gotovo pola dinamične kompozicije. Zagonetna hibridna bića uskovitlana vrta odražavaju energiju mita i sna, nesvjesnih sila noći, te ukazuju koliko nas kao ljudsku, ali i animalnu vrstu nesvjesno određuje.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: iz arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ferdinand Kulmer, Plava slika, 1959. – 1960.

Ferdinand Kulmer
(1925. – 1998.)
Plava slika, 1959. – 1960.
ulje, platno
195 x 130 cm
MG-3516

Ferdinand Kulmer (1925. – 1998.) modernistički je i postmodernistički slikar koji se Merkurovom lakoćom preobražavao iz stila u stil. Potomak je plemićke obitelji Kulmer – štajerskih baruna koji u 18. st. dolaze u Hrvatsku. Najutjecajniji je bio pravnik i političar Franjo Kulmer (19. st.). Poredba Tonka Maroevića pogađa bît slikareve egzistencije o tome kako je Picasso najprije slikao pa kupovao dvorce, a u Ferdinanda Kulmera bilo je obratno. U ratno i poratno doba studirao je slikarstvo: od 1942. u Budimpešti, do 1948. Zagrebu (Lj. Babić, O. Mujadžić), a bio je i suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića do 1957. Raspon stilskih varijabli u tri desetljeća stvaralaštva impresivan je, prezentan i prelijeva se u svojevrstan hibrid; od (post)fovističke figuracije i Picassa, apstraktnoga razdoblja (od 1957.) enformela, tašizma, monokromije s elementima akcijskoga slikarstva i kaligrafije, sve do postmoderne nove figuracije u 80-ima. U 60-ima blizak je gestualnome enformelu na tragu H. Hartunga i P. Soulagesa, a u 70-ima japanskoj kaligrafiji. Kulmerova Plava slika iz 1959. – 1960. otkriva autora koji se „krilcima na svojim cipelama uzdizao s ovozemaljskoga prostora, zanemarujući realitet, kauzalitet“ (I. Zidić). Kulmer spojem enformela i kontroliranog automatizma tašizma stvara sliku polaritetnih svojstava. Slika je materijska činjenica, ali modre obojenosti stvaraju ugođaj profinjene estetike vizualnog sklopa.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content