Edo Murtić, Zadar, 1953.

Edo Murtić
Zadar, 1953.
ulje na platnu
81 x 115 cm
MG-2331

Slika Zadar (1953.) u biti je samosvojni otklon od poetike socrealizma kojem tek formalnom temom pristoji, a stilsko-figuralnim se post-ekspresionizmom otklanja od njega. Tu se očituje svojevrsno nasljeđe obojena „čistog slikarstva“ Grupe trojice, kao i koloristička ekspresija P. Dobrovića. U izvedbi ujedno angažirane i lirsko-ekspresivne figuracije utkana je znakovitost dvaju goluba kao simbola mira utjelovljenih na razrušenoj bezglavoj antiknoj spomeničkoj skulpturi. Kompozicija je izvedena kolorističkom perspektivom koja sumarno opredmećuje trg i ruševine Zadra u pozadini. Prizor u svojoj slojevitosti ujedno označava i apsurd i posljedice rata. Slika je u New Yorku bila vrlo zapažena, a obilježava i Murtićev boravak u poslijeratnom demoliranom Zadru prema kojem je umjetnik gajio vrlo sentimentalan odnos. Ujedno posjeduje i anticipirajući naboj apstrahiranja imaga. Edo Murtić (1921. – 2005.) početkom šezdesetih, razvija prepoznatljiv apstraktni slikarski stil dinamične geste i intenzivnog kolorita kojim postaje najutjecajniji i najpoznatiji umjetnik visokog modernizma u socijalističkoj Jugoslaviji, s respektabilnom karijerom na međunarodnoj sceni. U SAD-u je ranih 50-ih Murtić upoznao Jacksona Pollocka što je za njega značilo novu slikarsku slobodu. Za razliku od polokovskog prskajućeg automatizma action panitniga, Murtić slika kolorističkom ekspresijom. Murtić se školovao kod najvećih umjetnika svog vremena na akademijama u Zagrebu i Beogradu (P. Doborović, Lj. Babić). Kao uvjereni socijalist bio je sudionik NOB-a, a kasnije kao istaknuti kulturni djelatnik pobornik demokratskih vrijednosti. Njegova karijera s izrazitim intenzitetom i utjecajem trajala je šezdeset godina, a nakon uzleta u figuraciju osamdesetih do smrti ostaje apstraktnim slikarom obilježenim pikasovskom eklektičnosti.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Edo Murtić, Highway, 1952.

Edo Murtić
(1921.-2005.)
Highway, 1952.
ulje/platno
823 x 1455 mm
MG-2339

Highway je dio ciklusa Doživljaj Amerike (1951.– 1952.) kojeg je umjetnik ostvario u SAD-u i Kanadi. Otklonom od poetike socrealizma ciklus predstavlja prekretnicu u hrvatskom i jugoslavenskom poslijeratnom slikarstvu, anticipirajući Murtićevu karakterističnu inačicu tada najutjecajnijeg slikarskog pravca, američkog apstraktnog ekspresionizma. U SAD-u je Murtić upoznao Jacksona Pollocka što ga je nadahnulo za novi, slobodni slikarski izraz. Za razliku od polokovskog prskajućeg automatizma action paintinga, Murtić slika kolorističkom ekspresijom. Kompozicija Highwaya izvedena je u ravnoteži motiva nadvožnjaka i apstraktnih ritmičnih poteza i kolorističkih ploha koje se
iza njega razvijaju sugerirajući dinamičnu pozadinu velegrada. Polazeći od redukcije stvarnosti u pejzažima tijekom pedesetih godina na tragu lirske apstrakcije i tašizma, Murtić početkom šezdesetih, razvija prepoznatljiv
apstraktni slikarski stil dinamične geste i intenzivnog kolorita kojim postaje najutjecajniji i najpoznatiji umjetnik visokog modernizma u socijalističkoj Jugoslaviji, s respektabilnom karijerom na međunarodnoj sceni. Murtić se
školovao kod najvećih umjetnika svog vremena na akademijama u Zagrebu i Beogradu(Ljubo Babić, Krsto Hegedušić, Petar Dobrović). Kao uvjereni socijalist bio je sudionik NOB-a, a kasnije kao istaknuti kulturni djelatnik pobornik
demokratskih vrijednosti. Njegova karijera s izrazitim intenzitetom i utjecajem trajala je šezdeset godina. Nakon izleta u figuraciju u pejzažima tijekom osamdesetih te serija crteža s motivom kadavera nadahnutih Domovinskim ratom, Murtić obilježen pikasovskom mnogostranošću do kraja života ostaje apstraktni slikar.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Edo Murtić, Na straži, 1946.

Edo Murtić
Na straži, 1946.
ulje/platno
138 x 108,4 cm
MG-1674

Iako vremenski pripada razdoblju socrealizma, slika Na straži (1946.) samosvojni je otklon od te poetike. Pristoji joj tek formalno – temom, dok se stilsko-figuralnim postekspresionizmom otklanja od nje. U slici se očituje socijalno-kritičko nerafinirano nasljeđe grupe Zemlja i „čisto slikarstvo“ Grupe trojice. Slika kao da utjelovljuje Picassovu doktrinu iz 1945.: Ne, slikarstvo nije stvoreno za dekoraciju apartmana. To je instrument ofanzivnog i defanzivnog rata protiv neprijatelja. U angažiranu ekspresivnu figuraciju partizana utkane su i reminiscencije na osebujni naturalizam F. Goye, iznjedren iz tradicije španjolskog slikarstva 17. stoljeća (D. Velázquez). Edo Murtić (1921. – 2005.) početkom šezdesetih razvija prepoznatljiv apstraktni slikarski stil dinamične geste i intenzivnog kolorita kojim postaje najutjecajniji i najpoznatiji umjetnik visokog modernizma u socijalističkoj Jugoslaviji, s respektabilnom karijerom na međunarodnoj sceni. U SAD-u je ranih 50-ih upoznao Jacksona Pollocka, što je za njega značilo novu slikarsku slobodu. Za razliku od polokovskog prskajućeg automatizma akcijskog slikarstva, Murtić slika kolorističkom ekspresijom. Školovao se kod najvećih umjetnika svog vremena na akademijama u Zagrebu i Beogradu (P. Dobrović, Lj. Babić). Kao uvjereni socijalist bio je sudionik NOB-a, a kasnije kao istaknuti kulturni djelatnik pobornik demokratskih vrijednosti. Njegova karijera s izrazitim intenzitetom i utjecajem trajala je šezdeset godina, a nakon uzleta u figuraciju osamdesetih do smrti ostaje apstraktnim slikarom raznorodna opusa.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content