Đuro Tiljak, Lički zbijeg u St. Maria Bagno, Italia, 1944.

Đuro Tiljak
Lički zbijeg u St. Maria Bagno, Italia, 1944.
tuš na papiru
430 x 352 cm
MG-3797

Rodio se u Zagrebu 1895., a u istom je gradu 1923. završio Akademiju likovnih umjetnosti. Unovačen je 1915., i u vojsci boravi do 1919. kada se vraća na akademiju koju je već bio upisao prije rata. Pohađa slikarstvo kod Otona Ivekovića, slikara povijesnih scena, ali nezadovoljan studijem 1919. odlazi Moskvu. U Moskvi završava prvu godinu studija slikarstva u klasi Vasilija Kandinskog, ali ga više privlače francuski postimpresionisti, koje prvi puta vidi u galeriji Tretjakov. Na studijski boravak u Pariz odlazi 1928., ali ga po povratku socijalna osjetljivost približava umjetnicima iz grupe Zemlja, s kojima izlaže u nekoliko navrata. Početak II. svjetskog rata Tiljka će 1942. odvesti u partizane. Vijećnik je prvog zasjedanja AVNOJ-a, izrađuje plakate i novine, a 1944., zajedno s nekolicinom drugih umjetnika, pridružuje se zbjegu civilnog stanovništva koji je s Visa krenuo za južnu Italiju. U južnoj Italiji nastaju Tiljkovi ratni crteži.
Stradanje civilnog stanovništva, jedno je od glavnih obilježja II. svjetskog rata. U svojim ratnim crtežima, Tiljak tu temu predstavlja na dva načina. Prvo, prikazujući žene, od tereta stvari koje nose na leđima, pognute i u bijegu. Drugi način je vezan za boravak u južnotalijanskim logorima namijenjenim raseljenim civilima iz jugoistočne Europe. Na crtežu koji izrijekom spominje lokaciju jednog od logora (Santa Maria al Bagno), Tiljak prikazuje grupu žena u razgovoru; jedna od njih nosi drugačiju vrstu 'tereta' - malo dijete. Sredstva su jednostavna: jeftini papir i tuš; obrada motiva također. Prizor je u potpunosti oslonjen na simboliku žene i majčinstva.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Đuro Tiljak, Mrtva priroda, 1930-e

Đuro Tiljak
Mrtva priroda, 1930-e
ulje na platnu
62,8 x 48,1 cm
MG-1296

Pomno komponirana Mrtva priroda Đure Tiljaka, naslikana nekoliko godina nakon njegovih magičnih Lipa, začudno je otuđena i nadstvarna. Skromnu svakodnevicu Tiljak sažima u prizoru šake gliva i zdjele s jabukama na nestabilnoj kosini trošnoga stola. Cézanneovskom transformacijom Tiljak svodi stvarne oblike na geometrijske forme. Slika pastoznim namazom, a boje koristi modulacijski naglašavajući njima volumene. Prednjim planom dominiraju topli, zemljani tonovi, a nedefinirana pozadina je kontrastno hladno tonirana.
Đuro Tiljak je nakon prekinutog studija u Zagrebu 1919. upisao moskovsku Akademiju kod Vasilija Kandinskoga. Po povratku u domovinu 1923. diplomirao je kod Ljube Babića. U ranijoj je fazi slikao pod utjecajem postimpresionista, a zatim u duhu magičnoga realizma. Izlagao je na Proljetnim salonima. Nakon usavršavanja u Parizu 1928/29., kao član grupe Zemlja od 1930. do 1933., kompoziciju temelji na crtežu i suženoj kolorističkoj paleti. Nasuprot stvarateljskoj posvećenosti vlastitoj viziji kao likovni kritičar se u međuratnom razdoblju odlučno protivio individualističkom larpurlartizmu. Tijekom Drugoga svjetskog rata stvarao je ekspresivne figuralne prizore, a kasnije je unutar motiva krajolika razvijao kolorističke improvizacije bliske apstrakciji. Bavio se i grafikom. Predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i bio član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Đuro Tiljak, Park, 1928.

Đuro Tiljak
Park, 1928.
ulje na platnu
54 x 68 cm
MG-2467
Slika Park Đure Tiljaka iz 1928. ključno je djelo hrvatskog magičnog realizma. Nakon dramatike i strasti ekspresionizma s početka desetljeća, Tiljak na bezbroj egzistencijalnih pitanja odgovara slikarskom konstrukcijom nove realnosti. Vizija Parka je sažeta prema jasnom zakonu i redu te time pruža jasan uvid u samu bît stvarnosti. Oblici iz prirode su cézanneovskom transformacijom sažeti u vječne geometrijske forme. Volumeni su naglašeni, a boja svedena na pastelne tonove podređene modelaciji. Reduciranjem prizora do uopćavanja zbilja je krajnje idealizirana i mistificirana te zauvijek zaustavljena u natprirodnom miru i potpunoj otuđenosti.
Đuro Tiljak je prekinuo studij u Zagrebu te je 1919. upisao moskovsku Akademiju kod Vasilija Kandinskoga. Vraća se u Zagreb gdje je 1923. diplomirao kod Ljube Babića. Slika prvo pod utjecajem postimpresionista, a zatim u duhu magičnoga realizma i izlaže na Proljetnim salonima. Nakon usavršavanja u Parizu 1928/29., kao član grupe Zemlja od 1930. do 1933., umjesto naglašene kubičnosti kompoziciju temelji na crtežu i uskoj kolorističkoj paleti. Iako u stvaralaštvu uvijek ostaje vjeran vlastitoj viziji, u likovnim se kritikama između dva rata protivi larpurlartizmu i individualnim umjetničkim vrijednostima. Tijekom Drugoga svjetskog rata stvara ekspresivne figuralne prizore, a nakon rata krajolike u kojima razvija kolorističke improvizacije i približava se apstrakciji. Bavio se i grafikom. Od 1945. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica NMMU, Zagreb
Foto: Goran Vranić ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Đuro Tiljak, Obala Korane, 1916.

Đuro Tiljak
Obala Korane, 1916.
akvarel, olovka / papir
24,5 x 23,5 cm
MG-3495

Đuro Tiljak (1895.–1965.) školovan je na Akademiji u Zagrebu te u Moskvi kod Vasilija Kandinskog, čiju nastavu pohađa tijekom 1919. godine. Usavršavao se također u Parizu. Uz kritičarski i urednički te pedagoški rad u školama i na zagrebačkoj Akademiji, važna je njegova izlagačka djelatnost, osobito ona vezana uz Proljetni salon tijekom 1920-ih gopdina i izložbe grupe „Zemlja“. Bio je član JAZU. Tiljkovo slikarstvo kreće se od ranih, istančanih akvarela preko magičnog realizma trećeg desetljeća 20. stoljeća do poetičnog realizma pejzaža i dramatične figuracije ratnih prizora, da bi konačno zaokružio svoj opus povratkom akvarelima na rubu apstrakcije.

Rani Tiljkov akvarel Obala Korane iz 1916. godine djelo je gotovo lisrkog ugođaja na rubu apstrakcije i figuracije u istančanom nijansiranju tonova zelene, plave i smeđe. Bogatstvo i promišljenost tonalne gradacije prizora očituje se u obrnuto proporcionalnom odnosu količine modrih i zelenih tonova u prikazu krošanja uz obalu, odnosno njihova odraza u vodi.

Tekst: Ivana Rončević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Đuro Tiljak, Plavi krajolik, 1918.

Đuro Tiljak
(1895.–1965.)
Plavi krajolik, 1918.
akvarel, olovka / papir
27 x 22 cm
MG-3496

Đuro Tiljak (1895.–1965.) školovan je na Akademiji u Zagrebu te u Moskvi kod Vasilija Kandinskog, čiju nastavu pohađa tijekom 1919. godine. Usavršavao se također u Parizu. Uz kritičarski i urednički te pedagoški rad u školama i na zagrebačkoj Akademiji, važna je njegova izlagačka djelatnost, osobito ona vezana uz Proljetni salon tijekom 1920-ih godina i izložbe grupe „Zemlja“. Bio je član JAZU. Tiljkovo slikarstvo kreće se od ranih, istančanih akvarela preko magičnog realizma trećeg desetljeća 20. stoljeća do poetičnog realizma pejzaža i dramatične figuracije ratnih prizora, da bi konačno zaokružio svoj opus povratkom akvarelima na rubu apstrakcije.
Plavi krajolik Đure Tiljka pripada ranom umjetnikovu stvaralaštvu, kada se u njegovim akvarelima očituje naglašen senzibilitet za izražajnost tonskog nijansiranja. Prikaz egzistira na granici figuracije i apstrakcije, što je potvrđeno i samim nazivom djela.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Đuro Tiljak, Proljetne krošnje, 1916.

Đuro Tiljak
Proljetne krošnje, 1916.
gvaš, tempera / papir
19 x 25,8 cm
MG-2988

Đuro Tiljak (1895.–1965.) školovan je na Akademiji u Zagrebu te u Moskvi kod Vasilija Kandinskog, čiju nastavu pohađa tijekom 1919. godine. Također se usavršavao u Parizu. Uz kritičarski i urednički te pedagoški rad u školama i na zagrebačkoj Akademiji, važna je njegova izlagačka djelatnost, osobito ona vezana uz Proljetni salon i izložbe grupe „Zemlja“. Bio je član JAZU. Tiljkovo slikarstvo kreće se od ranih, istančanih akvarela preko magičnog realizma trećeg desetljeća 20. stoljeća do poetičnog realizma pejzaža i dramatične figuracije ratnih prizora, da bi konačno zaokružio svoj opus povratkom akvarelima na rubu apstrakcije.
Proljetne krošnje Đure Tiljka svjedoče umjetnikov senzibilitet za tonsko nijansiranje, što osobito dolazi do izražaja u njegovim akvarelima. Neuobičajen odabir slikarskog motiva pogleda izbliza kroz gustu krošnju, koja gotovo zastire pogled na okolinu, smješta prikaz na granicu figuracije s apstrakcijom u zelenim, plavim i smeđim tonovima.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content