Ante Kaštelančić
Diptih, 1972.
ulje/lesonit
89 x 119 cm
MG-2993
Ante Kaštelančić (1911. – 1989.) latentni je ekspresionist (I. Zidić) intenzivna, žarka kolorizma proizašla iz podneblja, a ostvarena žarećom redukcijom autohtonih motiva Dalmacije (jedra, bracera, pejzaži, mrtve prirode, tipovi likova, jutra, sutoni). Od druge polovine XX. stoljeća počesto je stvarao na rubovima figurativnog, posebice u doba vlastita visokog stila iz 70-ih. Nikad potpuno ne prešavši granice figuracije, ujedno je i pritajeni apstraktni slikar. Kaštelančić je važna karika hrvatske slikarske ekspresije rasprostranjene između drugog ekspresionizma I. Joba te apstraktne ekspresije i kaligrafije E. Murtića. Školovao se kod E. Vidovića te u Münchenu na Kunstgewerbeschule od 1926. do 1930. Preko Lj. Babića kod kojeg je diplomirao na ALU-u u Zagrebu 1936. te tijekom usavršavanja u Parizu na Akademiji A. Lhôtea (1937. – 1938.) usvojio je ekspresivni plamen V. van Gogha, a potom i izražajnu deformaciju C. Soutinea. Formativne utjecaje u zreloj redukcijskoj fazi zamjenjuje srodnostima s gestualnim i oblikovnim grafemom P. Soulagesa, F. Klinea i N. de Staela, koliko god se oni međusobno strukturno razlikovali. Do 1958. razlikujemo brzopisna vitičasta djela dinamičkog sustava, a potom uočavamo statički model bitno sporije konstruktivne grafije unutar dijagonalne ili koordinatne organizacije slike (I. Zidić). U posljednjem razdoblju slikao je dinamične kompozicije, posebice motive jedrenjaka. Slika Diptih (1972.) žareće je širokopotezno apstrahiranje motiva ostvareno izražajnom ekspresijom. Bio je i likovni pedagog u Splitu.
Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb