Marijan Jevšovar
(1922. – 1988.)
Crno s bijelim, 1961.
ulje na platnu
73 x 93 cm
MG-6831
Marijan Jevšovar (1922. – 1988.) od svih članova Gorgone (1959. – 1966.), čiji je i suosnivač, najbliži je redukcijskoj inačici enformela. Duhovno srodstvo, monotonija, apsurd i gorgonska intelektualna klima postanja svojevrsni su ekvivalenti njegovu slikarstvu. Slika je duhovna, mentalna, materijalna, osjetilna (taktilna) i antiiluzionistička činjenica. Antislikarstvo M. Jevšovara ostvareno je na drukčijim počelima od neekspresivnog izraza J. Knifera. To je negacija oblika i završnog rezultata – slike – naglašavanjem procesa i postupka slikanja dovedenog do stanja degradacije. „Moje slikanje je negacija oblika i prljanje površine platna“ (M. Jevšovar), što je sinonim za gađenje, onečišćavanje i oskvrnuće slike.
Diplomirao je na ALU-u u Zagrebu 1946. (M. Tartaglia) kod kojeg je i specijalizirao slikarstvo. Tijekom dvogodišnja boravka u Parizu (1954. – 1956.) izraziti dojam na njega ostavlja J. Dubuffet. U početku slika pejzaže, mrtve prirode, figuraciju i autoportrete, a pod utjecajem M. Tartaglije i L. Juneka ranih 60-ih konačno ostvaruje sliku kao totalnu plohu monokromnog učinka. Akromatskom crnom, bijelom i sivom stvara samodostatnu površinu oslobođenu značenja i estetike dospijevajući do „ništa-umjetnosti, nulte točke hrvatskoga apstraktnoga slikarstva“ (I. Zidić). Nakon 1971. proširuje registar boja sačuvavši usvojen izraz.
Slika Crno s bijelim iz 1960. je dualna. Autor ne suprotstavlja crno i bijelo, već ih povezuje adicijom kontrasta. Zbog dugotrajnog procesa stvaranja ostavio je relativno mali opus. Bavio se i grafičkim oblikovanjem. Dobitnik je Nagrade Grada Zagreba 1995.
Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb