Ivo Friščić
Čisto putovanje, 1982.
ulje na platnu
141,5 × 191 cm
MG-3011
Ivo Friščić bio je istaknuti slikar i grafičar. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1965. godine, a svoje umijeće dodatno je usavršavao pod mentorstvom slikara i grafičara Marijana Detonija i Alberta Kinerta. Od 1968. do 1972. bio je suradnik u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića, dok je istodobno radio i kao likovni urednik. Godine 1985. postao je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je diljem Hrvatske i inozemstva, uključujući Venecijanski bijenale i Mediteranski bijenale u Aleksandriji, gdje je osvojio prvu nagradu za slikarstvo. Dobitnik je prestižne Vjesnikove nagrade Josip Račić, kao i više nagrada na Zagrebačkom salonu i međunarodnim izložbama grafike.
Njegovo umjetničko stvaralaštvo obuhvaća nadrealizam, fovizam, nefigurativno slikarstvo i hiperrealizam. U ranim radovima istraživao je metafizičke teme, dok se tijekom 1970-ih posvetio hiperrealističkim urbanim prizorima, kritički prikazujući kaos gradskih prostora. Sredinom 1970-ih okreće se ekološkim temama, spajajući industrijske motive s apstrakcijom, a kasnije istražuje harmoniju čovjeka i prirode kroz prikaze cvijeća i vegetacije. Kroz grafičke mape i crteže izražavao je psihološke i emocionalne slojeve ljudske egzistencije, koristeći složene teksture i simboliku.
U slici Čisto putovanje, geometrijski oblici i fragmentirana perspektiva stvaraju dojam prostora promatranog iz više kutova istovremeno, dok meke pastelne boje i precizne linije prizivaju arhitektonske nacrte i futurističke pejzaže, istražujući odnos prostora, tehnologije i percepcije.
Tekst: Lorena Šimić, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb