Ante Rašić, Buđenje, 1984.

Ante Rašić
(1953.)
Buđenje, 1984.
lim, žica
280 x 195 cm x 150 cm
MG-4274

Diplomirao je slikarstvo 1977. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (N. Reiser). Bio je suradnik Majstorske radionice Lj. Ivančića u Zagrebu (1977.–1978.) i kiparskoga atelijera M. Charpentiera u Parizu (1978.–1979.). Jedan je od utemeljitelja prve Trajne radne zajednice samostalnih umjetnika - ArTresor  (1986.)  i suosnivač časopisa za arhitekturu i kulturu Oris (1998.). Bio je dugogodišnji umjetnički direktor uglednog dizajnerskog Studija Rašić, baveći se grafičkim,  industrijskim i prostornim oblikovanjem. Od 1995. godine je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Ostvario je širok opus u okvirima primarne, procesualne i konceptualne umjetnosti koristeći  nekonvencionalne kiparske postupke i tehnike originalne interpretacije. Njegova ranija djela bliska su idejama siromašne, optičke i kinetičke umjetnosti, potom radi konstruktivistička djela i ambijentalne instalacije dinamičnih ritmova i asocijacija, prožetim egzistencijalističkim promišljanjima.
Skulptura Buđenje izvedena je iz više grubih i nemarno rezanih geometrijskih elemenata naglašene fakture oblika i  uočljivih sklopova. Na jednom kraju nepravilno rezanog lima u obliku vrška strijele ili putokaza je pravokutnik kao zatvoreni teret, a na drugom je kao protuteža uspravljeni stijeg koji stremi u visinu s lelujavom zastavicom na vrhu.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Stanko Vrtarić © Stanko Vrtarić

Frano Kršinić, Buđenje, 1928.

Frano Kršinić
(1897. – 1982.)
Buđenje, 1928.
bronca
MG-1350

Pohađao je kiparski odjel Zanatske škole u Korčuli i klesarsko-kamenarsku školu u Hořicama u Češkoj (1913. –1917.) te Akademiju u Pragu (1917. –1921.). Bio je jedan od osnivača umjetničke grupe Zemlja i član Nezavisne grupe hrvatskih umjetnika. Svojom pročišćenom skulpturom i slobodnim pristupom u pedagoškom radu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu znatno je pridonio razvoju suvremenoga hrvatskoga kiparstva.

Njegova pojava u hrvatskom kiparstvu označila je prekid s tradicijom akademskoga realizma i ornamentalnim oblicima secesije s nacionalnom romantikom »Medulićevaca«, kojoj je glavni predstavnik bio I. Meštrović. Sažimanjem likovnih elementa, mirnom linijom, uravnoteženom gradnjom masa, idealizacijom i spiritualizacijom oblika uspio je kreativno asimilirati elemente Štursine umjetnosti u zamisli i kompoziciji motiva te Maillolovu sintezu oblika, blisku klasici i duhu mediteranske tradicije, najbolje uočljivih u nizu Kršinićevih ženskih aktova i figuralnih kompozicija. Također je u kamenu i bronci izveo brojne reprezentativne spomenike, portrete, kao i djela u terakoti te je oblikovao prigodne medalje.

Razrađujući u mnogobrojnim inačicama motiv gracilnih stojećih djevojačkih i senzualnih krupnijih ženskih figura u sjedećem ili ležećem položaju, ostvario je antologijska djela, a jedno od njih je Buđenje.

Tekst: Tatijana Gareljić muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content