Đuro Seder
Autoportret s autoportretom, 2007.
ulje na platnu
160 x 130 cm
MG-7493
Đuro Seder (1927.-2022.) višeznačna je, univerzalna slikarska ličnost. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (A. Mejzdić, 1951.; specijalka – M. Tartaglia, 1953.). Bavio se ilustracijom i grafičkim dizajnom, a sredinom 50-ih stvara dinamizirane slike u duhu tašizma. Kao član i osnivač umjetničke grupe Gorgona (1959. – 1966.) koju čine umjetnici zajedničkog duhovnog srodstva, zalagao se za neoavangardni duh, slobodu umjetnosti i uma, što je anticipiralo kasnije sadržaje nove umjetničke prakse.
U Sederovu opusu svjedočimo jedinstvenom razvoju od nijeme, tamne nemogućnosti slike (autorov esej, 1971.) u obliku neikoničkoga enformela (Kompozicija, 1961.), do također crne i mrkozelene ekspresivne figuracije s kraja 1970-ih koja postupno anticipira mogućnosti slike (autorov esej, 1981.) i novu sliku (1981.), čiji je jedan od začetnika. Iz Sederove dionice enformela izvire logička činjenica: slika je neopisna kompozicija koja ne upućuje ni na što izvan svoje materijalnosti. Lišena je referiranja na stvarnost te usmjerena na procese slikanja.
Naposljetku, 1990-ih, Seder razvija dionicu osebujnog neoekspresionizma totalne slike i totalnoga slikarstva, kao i ironičnih, autoironičnih i zdravo-humornih, ponekad i radosnih autoportreta na tragu novih divljih (od 2007.), te novih duhovno-sakralnih slika.
Upravo humornu, zaigranu i (auto)ironijsku notu prema vlastitom biću Seder odražava Autoportretom s autoportretom (2007.) na kojem udvajanjem autoportreta i načelom slike u slici zrcalnim umnažanjem dublira svoj lik.
Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb