Oznaka: Antun Motika

Antun Motika, Bik, 1962.

Antun Motika
(1902. – 1992.)
Bik, 1962.
kristalno staklo, bojanje
39 x 48 x 18cm
MG-2751

Antun Motika jedan je od najznačajnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća čije je slikarstvo u velikoj mjeri obilježilo razdoblje između dvaju ratova. Razvio je vlastitu likovnu poetiku nakon povratka sa studijskog boravka u Parizu (1930. -193.), svojevrsnu varijantu postimpresionizma koja se očitovala u slobodno tankom namazu boje, diskretnom, gotovo ornamentalnom crtežu i čestom očištu iz donjeg rakursa. Motika je završio studij slikarstva 1926. kod mitskih profesora zagrebačke Akademije, M. Vanke, V. Becića, T. Krizmana i Lj. Babića iako je počeo studirati kiparstvo kod R. Valdeca. Posebno se ističu njegovi radovi iz vremena boravka u Mostaru kada je dodatno rasvijetlio paletu i stvorio svojevrstan lirski ugođaj. Od početka 1940. sustavno je radio na atelijerskim istraživanjima koristeći različite materijale. God. 1952. izradio je ciklus crteža pod nazivom Arhajski nadrealizam kojim se založio za potpunu slobodu umjetničkog izražavanja. Tijekom 1950.-tih i 1960.-tih izrađuje ilustracija za knjige, kroz koje predočava svoje doživljaje glazbe te realizira vlastitu varijantu vizualne poezije Također se započinje baviti izradom staklenih skulptura u suradnji sa staklarnom u Rogaškoj Slatini i staklarskim radionicama u Muranu, ujedinivši vještinu modeliranja volumena i opsesiju čistoga svjetla, njegova loma i lumino-kinetičkih učinaka s primjenom slikarske fakture u vidu kolorističkih intervencija.
Motika je sudjelovao na brojnim domaćim i međunarodnim izložbama te je dva puta izlagao na venecijanskom Bijenalu, a od 1975. bio je dopisni član JAZU.
Muzejska skulptura Bik iz 1962. izrađena je u Muranu i predstavlja duhoviti paradoks u tradicionalnom prikazu životinje koja se smatra oličenjem snage, u vidu krhkosti prozirnog kristalnog stakla sa samo nekoliko kolorističkih intervencija (rogovi i mrlje gornjeg dijela tijela).

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Antun Motika, U kupaoni, oko 1931.

Antun Motika
U kupaoni, oko 1931.
gvaš/papir
MG-1650

Nakon diplome na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1926., Antun Motika istodobno pohađa poslijediplomski studij slikarstva kod Ljube Babića i crta karikature u satiričkom listu Koprive. Posao profesora na mostarskoj gimnaziji i odlazak na devetomjesečni studijski boravak u Pariz 1930., presudno će, međutim, utjecati na njegovo slikarstvo.
Slika „U kupaoni“ jedna je od nekoliko Motikinih prikaza boravka u Parizu. Studentske i „stipendističke“ sobe u veliki centrima Europe, hrvatskim su umjetnicima služile i kao dnevni i kao radni prostori, što znači da je stan - najčešće jednosoban - bio i kuhinja, i soba, i kupaonica, i atelier. Na nekoliko je slika iz tog perioda Motika jasnije prikazao izgled tog prostora. Primjerice, „Soba u Parizu 2“ (1930) na lijevoj strani prikazuje krevet s nekoliko slika naslonjenih na zid; u podnožju kreveta je mala peć na drva, a na desnoj strani su mala kuhinja i velika bijela kada. Bijelu kadu razaznajemo i na ovoj slici, kao i raster podnog popločenja (tepiha?). Naslikati ne samo ono što oko vidi, nego prikazati iskustvo gledanja, to je zadaća koju si je Motika bio postavio. Na slici, konture ljudskih figura, žene koja izlazi iz kade i muškarca koji ju promatra, rastaču se u atmosferi isparavanja tople vode; obojene plohe su nekonzistentne; prizorom dominiraju obojene mrlje, a ne forme ili figure, pa sve skupa impresionistički treperi i gotovo nestaje iz vidokruga.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Antun Motika, Komplet medalja / Biciklistica, 1984.

Antun Motika
(1902. – 1992.)
Komplet medalja / Biciklistica, 1984.
bronca
pr=72,8 mm
MG-4487/10

Studirao je kiparstvo na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt (R. Valdec), kasnije prelazi na slikarstvo (M. Vanka, V. Becić, Lj. Babić) i diplomira je 1926. godine. Dva poslijediplomska semestra pohađao je u klasi Lj. Babića (1926. – 1927.). Godine 1929. – 1931. crta karikature za zagrebački satirički list Koprive. Godine 1929. – 1940. živi i radi u Mostaru kao profesor crtanja. Stipendijski boravi 1930. i 1935. u Parizu. Prve samostalne izložbe priređuje u Zagrebu 1933. i 1935. Godine 1940. premješten je u Zagreb, gdje do umirovljenja 1961. radi na Školi primijenjene umjetnosti.

Od posebnog je kulturološkoga značaja njegova izložba Arhajski nadrealizam (1952.), koja je izazvala burne reakcije među hrvatskim kritičarima, a općenito se smatra najsmionijim odbacivanjem dogmatskih okvira socijalističkoga realizma. Motika je iskazao autonomnu umjetničku praksu stvorivši preduvjete za novu oblikovnu sintaksu, koja će od 1950-tih godina  doći do izražaja u njegovim crtežima, projektima i eksperimentima, kolažima, slikama i skulpturama.

Motive s mnogobrojnih studija i crteža prenosio je u brončane medalje. Serija od 25 medaljerskih djela nalazi se u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti koja potvrđuju osebujnost ovog samozatajnog, svestranog i ekskluzivnog hrvatskog umjetnika sa snoviđenjima pretočenim u fantastični svijet asocijativne figuracije. Na medalji Biciklistica likovnim fragmentima žene s prepoznatljivim atributima i dva kotača gradi ispresijecanim plohama i suptilnim vibracijama svijetla dinamičnu scenu deformirane perspektive.

Tekst: Tatijana Gareljić muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Antun Motika, Muslimanka, 1934.

Antun Motika
Muslimanka, 1934.
ulje, platno
96 x 70 cm
MG-2038

Slika Muslimanka iz 1934. prezentira Motikinu poetiku strastvenog subjektivizma. Iskustva francuskog postimpresionizma razvijao je uz sve slobodniju primjenu uobičajenih umjetničkih materijala i postupaka. Trenutak lirske ljepote Motika prati arabeskom harmoniziranih tonova. U viziji svijeta bez težine u kojem se figurativno ostvaruje tek treptajem boje Motikina se suptilna poetika razvija prema apstrakciji.

Antun Motika započet studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu zamjenjuje slikarstvom i diplomira 1926. Nastavlja se usavršavati kod Ljube Babića. Objavljuje karikature u listu Koprive (s pseudonimom Lopata) i često eksperimentira likovnim tehnikama. Od 1929. do 1940. predaje crtanje u mostarskoj gimnaziji. Uz studijske boravke u Parizu 1930. i 1935. u Motikinom se mostarskom opusu sve jače apstrahira pojavnost. Od povratka u Zagreb 1941. dvadeset godina na Školi primijenjene umjetnosti predaje kolegije tekstila, fotografije i keramike te sustavno eksperimentira kolažem, dekalkomanijama, „dimnicama“, fotografikama i organskim materijalima. Izlagao je na Venecijanskom bijenalu 1942. i 1952. Ciklusom crteža Arhajski nadrealizam izloženim u Zagrebu 1952. potpuno izlazi iz svih ideoloških dogmi i socrealističkih opterećenja suvremenog mu likovnog, ali i društvenog trenutka. U težnji oslobođenja od svega izvanumjetničkog, crtež kao umjetničko polazište prožima sve faze Motikina stvaralaštva. Od 1953. je u Rogaškoj Slatini i na Muranu izradio velik broj staklenih skulptura s kolorističkim intervencijama. Oblikovao je i keramiku i sitnu plastiku (medalje i plakete) u željezu.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Antun Motika, Moj atelier 1931.

Antun Motika
(1902-1992)
Moj atelier, 1931.
ulje, platno
54 x 65 cm
MG-1649

Slika Moj atelier nastala je tijekom autorovog studijskog putovanja u Parizu. Upijajući radove impresionista i postimpresionista Antun Motika dolazi do spoznaje da je slikarstvo, kao i svaka umjetnost, izraz umjetnikova osobnog doživljaja. Njegov interijer ne odiše mračnim i depresivnim konotacijama kao kod njegovih kolega suvremenika, naprotiv; Motika među prvima unosi bijelu boju kao dominantni akcent u hrvatsko slikarstvo. (Šepić,1957.) Kompozicije mu odišu lepršavošću i lirskom poetičnošću što se očituju iz odnosa boje, linija i forme. Scene interijera gradi „nabačenim“ potezima kista, preferirano u tehnici akvarela ili gvaša.
Antun Motika rođen je 1902. u Puli. Studij kiparstva upisuje na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti kod prof. Rudolfa Valdeca 1922., ali već se iduće godine odlučuje za studij slikarstva. Nakon stjecanja diplome 1927., produžava studiji u specijalnoj klasi prof. Ljube Babića. Profesor/pripravnik crtanja u mostarskoj gimnaziji postaje 1929. u kojoj ostaje do 1940. Paralelno s početkom profesorske karijere 1930. odlazi u Pariz na desetomjesečni studijski boravak. Godine 1940. premješten je u Zagreb na mjesto profesora likovnih disciplina u Školi za primijenjenu umjetnost (keramika, tekstil, fotografija) gdje ostaje raditi sve do svojeg umirovljenja 1961. Od 1954. redovito odlazi u Veneciju na otok Murano, gdje u radionicama stakla izrađuje staklene kipove. Prvu samostalnu izložbu održao je u Zagrebu 1933. nakon čega je uslijedilo pojavljivanje na izložbama koje je organizirala Grupa trojice. Od posebnog je kulturološkoga značaja njegova izložba Arhajski nadrealizam (1952), koja je izazvala burne reakcije među hrvatskim kritičarima, a općenito se smatra najsmionijim odbacivanjem dogmatskih okvira socijalističkoga realizma. Nagradom „Vladimir Nazor“ za životno djelo počašćen je 1970. kao i retrospektivnom izložbom u Modernoj galeriji 1974.

Tekst: Zlatko Tot, Nacionalni muzej moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content