Antun Mezdjić
Crvene cipelice (Mrtva priroda), 1937.
ulje na platnu
50 x 63 cm
MG-1638
Antun Mezdjić rođen je 1907. u Zagrebu, gdje je 1933. završio Akademiju likovnih umjetnosti pod mentorstvom Vladimira Becića i Ljube Babića. Prva faza njegova slikarskog razvoja vezana je uz grupu Zemlja s kojom izlaže 1932. godine u Zagrebu. Iduće godine (1933.) odlazi u Pariz na jednogodišnje slikarsko usavršavanje. Mezdjić je prije svega vrstan slikar intimizma, a njegovi gradski prizori, mrtve prirode i portreti na jasnom su tragu sezanizma.
U Parizu se pod utjecajem Lea Juneka priklanja kolorističkom slikarstvu, te istražuje mogućnosti intenziteta kolorističkih i svjetlosnih intervencija na platna. Inspiriran Junekovim stilom suprotstavljenih kromatskih fokusa, na slici Crvene cipelice koristi crvenu boju kao kromatsku vrijednost koja određuje dječje cipelice kao centralni dio slike kontrastirajući bijeloj statui muškog akta i dvjema školjkama na gotovo apstraktnoj pastelno-bijeloj pozadini. Ostvarivši djelo maksimalne kolorističke zasićenosti, njegov pristup boji ovdje se približava Cezanneovom čistom shvaćanju boje, i nagovještava nam autorovu sklonost apstrakciji koja karakterizira djela nastala 1950-ih godina kada slika inspiriran prirodom, lišćem, valovima.
Posljednju fazu Mezdjićeva opusa obilježio je povratak figuraciji i temama mrtve prirode. Mezdjić je čitav radni vijek, do umirovljenja 1971. proveo na zagrebačkoj Akademiji kao profesor slikarstva, a iste godine dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Preminuo je u Zagrebu 1981. godine.
Tekst: Marta Radman, kustosica pripravnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.