Anka Krizmanić, Na koncertu, 1948.

Anka Krizmanić
Na koncertu, 1948.
ulje na platnu
51,5 x 60,5 cm
MG-1209

Anka Krizmanić (1896. – 1987.) pohađa privatnu slikarsku školu Tomislava Krizmana od 1910. do 1913., a od 1913. do 1917. godine Kunstgewerbeschule u Dresdenu. Od 1920. do 1930. živi u Parizu. Opus Anke Krizmanić obuhvaća raspon od crteža, grafike, pastela i ulja na platnu do zgrafita, tapiserija, modnih crteža i skica za lutkarsko kazalište. U portretima postiže prodornu psihološku karakterizaciju. Njezin je opus doživio svojevrsnu revalorizaciju velikom retrospektivnom izložbom u Umjetničkom paviljonu 1986. kada se saznalo da nekad uspješna slikarica desetljećima živi sama, zaboravljena od svijeta i struke. Izložba je pomogla izbrisati gorak okus dugogodišnjeg zanemarivanja, a Krizmanić, prvenstveno slikarica intimizma, ostavlja opus od preko 6 000 slika u raznim medijima.
„Na koncertu“ uvodi gledatelja kroz neobičnu perspektivu iz donjeg rakursa i bilježi osobnu impresiju kulturnog događaja. Prikazani su likovi koji gledaju prema pozornici, no njihov fokus nije samo na izvedbi nego i na međusobnim odnosima i interakcijama. U prvom su planu dvije mlade djevojke, oslonjene na ogradu kazališne lože, gotovo kao da su zanesene muzikom ili događajem koji promatraju. Njihova su lica mekano modelirana, s blagim osmijesima i zatvorenim očima, što sugerira trenutak opuštanja i emocionalne povezanosti. Ova prisnost među djevojkama gotovo je taktilna, čime umjetnica stvara intiman ugođaj. Pritom je fokusirana na prikaz dviju mladih djevojaka, skoro poput muškaraca koji im prilaze iz pozadine.

Tekst: Marta Radman, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Anka Krizmanić, Medvednica poslije kiše, 1926.

Anka Krizmanić
Medvednica poslije kiše, 1926.
pastel na papiru
50 x 58 cm
MG-4432

Anka Krizmanić (1896 – 1987.) je bila slikarsko čudo od djeteta i najmlađa učenica Krizmanove slikarske škole. Već je kao četrnaestogodišnjakinja izlagala s Grupom Medulić, a velik talent i rano stečeno crtačko umijeće bilo je zapaženo i na Školi za umjetnički obrt u Dresdenu koju je završila 1917. Unatoč u Dresdenu aktualnih ekstremnih vidova ekspresionizma i radikalne Nove stvarnosti Anka Krizmanić je trajno ustrajala istinsku bît života isticati upravo u ljepoti ljudskoga tijela i prirode. Vrhunac stilske zrelosti dosegnula je između 1926. i 1929. u ciklusu pejzaža, portreta i figuralnih kompozicija koji objedinjuju konstruktivne i magične elemente. U pastelu Medvednica poslije kiše iz 1926. slikarica ističe čudesni sklad i elementarnu ljepotu zavičajnog pejzaža, a viziju gradi na jasnim oblicima čvrstog plasticiteta objedinjenih toplom modrozelenoom tonskom harmonijom.

Anka Krizmanić je sâma za sebe rekla da je stvorena samo za slikarstvo. Iako je dulje radila i kao crtač Medicinskom fakultetu te se povremeno uzdržavala i drugim poslovima, ostvarila je impozantan opusu od gotovo 6000 evidentiranih radova, slika, crteža, grafika, nacrta za tepiserije, skica za kazalište….. Do 1970-ih je izlagala na dvadesetak samostalnih i više kolektivnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.

Anka Krizmanić, Radničko predgrađe Nova Ves, 1912.

Anka Krizmanić
Radničko predgrađe Nova Ves, 1912.
ulje / platno
40,5 x 50 cm
MG-5907

Anka Krizmanić (1896.–1987.) pohađa privatnu slikarsku školu Tomislava Krizmana od 1910. do 1913., a od 1913. do 1917. godine Kunstgewerbeschule u Dresdenu. Od 1920. do 1930. živi u Parizu. Prvi put izlaže na izložbi Društva Medulić 1910. godine, a nakon uspješne karijere 1986. godine priređena joj je retrospektiva u Zagrebu
Opus Anke Krizmanić obuhvaća raspon od crteža, grafike, pastela i ulja na platnu do zgrafita, tapiserija, modnih crteža i skica za lutkarsko kazalište. U portretima postiže prodornu psihološku karakterizaciju.
Veduta Radničko predgrađe Nova Ves iz 1912.  godine primjer je Krizmanićkinog ranog slikarstva u kojem pokazuje zavidnu umjetničku zrelost. Kontrast jasno geometrijski strukturiranog krajolika s prikazom brijega u pozadini i industrijske arhitekture moderne epohe u prednjem planu slike, naglašen je odnosom tamnije smeđih tonova arhitekture naspram pastelnim žuto-zelenim tonovima prirode u pozadini.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content