Oznaka: 2010.

Dalibor Stošić, Veliki torzo, 2010.

Dalibor Stošić
(1958.)
Veliki torzo, 2010.
hrast, čelik
178 x 82 x 131 cm
MG-8624

Diplomirao je kiparstvo 1985. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Stipe Sikirice. Radio je u atelijeru Dušana Džamonje do 1988. godine. Nakon toga se usavršavao u Italiji i Francuskoj u kojoj se etablirao kao respektabilni suvremeni kipar. Bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
U svom upečatljivom kiparskom opusu redukcionističkog izričaja koristi teške materijale kao što su drvo i metal te ih povezuje u nove raznovrsne organske oblike. Njegove skulpture su kompaktne, zatvorenih geometrijskih formi i pročišćene obrade snažnih i jasnih sklopova, izvedenim u skladnim proporcijama i simetričnim kompozicijama. Često razrađuje jedan motiv s varijacijama u postupcima i pomacima u oblikovanju kroz duži vremenski period.
Unatoč savršeno poliranoj površini, organska epiderma Velikog torza (spominjanog i pod nazivom Minotaur) ostala je netaknuta od vremenskih raspuklina i nepravilnosti drva. Monumentalni korpus abonosa s minimalnim intervencijama osnažen je sekundarnom čeličnom središnjom kvadratnom osovinom koje ispunjava drevno deblo hrasta odležanog stotinama godina u rijeci. U zatvorenom volumenu u dualitetu organskog vanjskog sloja kojeg drži hladna metalna geometrijska struktura, sadržana je kipareva vizija umjetnosti koja visokom estetizacijom konstruktivnih elemenata njegovih skulptura omogućava suživot mehaničkog i organskog; civilizacije i prirode.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Kata Mijatović, Spavanje između neba i zemlje, 2010.

Kata Mijatović
Spavanje između neba i zemlje, 2010.
ink-jet fotografija
MG-8158

U kolovozu 2010., na platou Muzeja suvremne umjetnosti u Zagrebu, hrvatska umjetnica Kata Mijatović (1956) izvela je performans, koji je uključivao skulpturu “Oblik prostora XIII” Ivana Kožarića. Performans se satojao od spavanja u Kožarićevoj skulpturi i trajao je šest sati, od ponoći do zore. Naslov performansa, također, je referenca na Kožarića. Ovaj je proslavljeni hrvatski kipar, naime, u privatnim situacijama ovu skulpturu nazivao “Zemlja, nebo”, sugerirajući tako da se sav pojavni svijet može na neki način tretirati kao ono što je između neba i zemlje. Ovu je Kožarićevu metaforu, umjetnica sprovela u djelo, izabravši skulpturu kao, kako ističe kustos Branko Franceschi, “poziciju na kojoj će sviti svoj jednostavni ležaj i tako svoj dugogodišnji rad na uključivanju nesvjesnih ljudskih energija u prostor praktične ljudske egzistencije simboličkim umjetničkim govorom učiniti prezentnim unutar velike tradicije neoavangardne umjetnosti.” Performans “Spavanje između neba i zemlje”, simbolički je markirao početak jednog perioda u kojem će snovi, kao i proces ljudskog spavanja i sanjanja zauzeti jedno od ključnih mjesta u umjetničinom radu. Snovi će odrediti i njezin odnos prema društvu. Naime, umjetnica u sanjanju vidi proces koji je sličan umjetničkom stvaralaštvu - “Dok sanjamo, svi smo umjetnici”, ističe Kata Mijatović - pa se na izvjestan način nadovezuje na tradiciju avangardnih poziva za demokratizaciju umjetnosti.
Kata Mijatović je diplomirala 1981. godine na Pravnom fakultetu u Osijeku. Od 1988. do 1991. godine bila je članica neformalne umjetničke grupe "Močvara" u Belom Manastiru. Akademiju likovnih umjetnosti upisuje u Firenzi 1991., a diplomu na odsjeku za slikarstvo stječe na ALU u Zagrebu. Od 2005. do 2019. voditeljica je Galerije AŽ u Zagrebu. Predstavljala je Hrvatsku na 55. venecijsnakom bijenalu. Za svoj rad bila je nagrađivana, a radovi joj se nalaze u zbirkama hrvatskih muzeja. Živi i radi u Zagrebu.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: iz arhive NMMU

Anabel Zanze, m (red), 2010.

Anabel Zanze
m (red), 2010.
ulje na platnu
120 x 150 cm
MG-7299

Anabel Zanze (1971.) istaknuta je suvremena hrvatska verbo-vizualna slikarica, predstavnica svojevrsna likovna letrizma. Umjetnica slikajući piše, pišući slika. Tekstualno-vizualna forma i rafinirana estetika autoričinih slika osim vizualnog uvida zahtijeva i čitanje. Tekst i slika u jedinstvenoj tvorbi analogni su polaritetima, ispunama i prazninama, binarnim kodovima i labirintima sliko-slova na usloženoj podlozi. Polje slike otvoreno je za slobodne, estetske i mentalno-pojmovne interpretacije. Darom za nenametljivo optičko ispitivanje polja slike A. Zanze propituje vizualne osobitosti, zakonitosti i naglaske vlastita intelektualna slikarstva. Diplomirala je 1996. na Grafičkom odsjeku ALU-a u Zagrebu u klasi prof. A. Kuduza. Priredila je više samostalnih izložbi od kojih izdvajamo najrecentnije: Napinjanje teksta, Gliptoteka HAZU, Zagreb i Galerija umjetnina, Split, 2019.; Pedeset osam slika, Gradski muzej Vukovar – Galerija Oranžerija, Vukovar, 2016.; Grisailles, Radnička galerija, Zagreb, 2015. – 2016.; Citati, Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik, 2015.; Vrste riječi, Muzej suvremene umjetnosti – No galerija, Zagreb, 2014. Slikajući otprilike 130 slova u retku tekstualna sloja, autorica je na slici (m) red, 2010., brojila i bojila u crveno slovo m kao koncept koji se u polaritetima između akromatskoga i prevladavajućeg crnog, neutralnog fonta slova i crvenog m istaka rasprostire optičko-hipnotičkom fraktalnom ljepotom koja poput nepredvidivog kaotičnog atraktora vibrira cijelu kompoziciju. Autoričina djela nalaze se u zbirkama Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti i Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu, Umjetničke galerije Dubrovnik, Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku te u mnogim muzejskim, privatnim i korporacijskim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content