Tomislav Čeranić, Star City (fig. XV), 2005.

Tomislav Čeranić
Star City (fig. XV), 2005.
olovka, papir
100 x 70 cm
MG-8618

Tomislav Čeranić (1961.) povjesničar je umjetnosti i renomirani umjetnik koji se služi jednim od osnovnih tehnika, grafitnom olovkom, kako bi proizveo fantastične i hibridne svjetove kakvi su mogući samo u umjetničkom oblikovanju stvarnosti.
Crtež Star City (fig. XV) prikazuje upravo takvu hibridnu formu koja proširuje pojam građevina i na nju naslanja niz konotacija koje ona do tada još nije imala. Umjetnik se koristi tradicijom arhitektonskih crteža iz doba klasicizma kako bi stvorio arhitekturu koja može postojati jedino kao fikcija. Oduzevši joj mogućnost postvarenja u stvarnosti autor je svoj nacrt oslobodio logičkih i tehničkih ograničenja koja se takvim crtežima često postavljaju te u prvi plan iznio njegovu umjetničku vrijednost kao takvu. To je učinio razlažući postojeće arhitektonske forme iz raznih tradicija na modularne jedinice pa se tako zabati, kupole, stupovi i lukovi nastavljaju jedni na druge čineći nemoguću strukturu. Pri tome je važno da se to uvijek čini s pažnjom na logiku pojedinog elementa pa tako crtež odiše redom i skladom, iako je van mogućnosti nastanka. Čeranić time ukazuje na diskrepanciju logike smisla elemenata i cjeline koju oni grade što je i ulogu koju namjenjuje umjetnosti.

Tekst: Filip Kučeković, kustos pripravnik u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti,
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Marko Ercegović, Dječak na Dančama, 2005.

Marko Ercegović
Dječak na Dančama, 2005.
kolor fotografija, digitalni tisak
430x330mm
MG-6961

Prešavši na digitalnu fotografiju, ovaj se dubrovački fotograf rođen 1975., kako je sam jednom prilikom rekao, preporodio. „Kad se pojavio digitalac počeo sam raditi u boji. To mi je bila veća promjena nego bilo što drugo. Mogao sam puno više i opuštenije snimati.(…) Na filmu nisam radio u boji zato što nisam mogao sam razvijati fotke. Bilo je to jako skupo pa sam radio samo crno-bijelo. Ne zato što je to bilo lijepo i romantično, nego zato što je to bila jedina tehnologija koju sam si mogao priuštiti.(…) Mislim da bi svi fotografi koji meni nešto znače, koji su mi bili važni, bili presretni da su u svoje vrijeme imali digitalni fotoaparat.“. Fotografija koju donosimo dio je ciklusa pod nazivom „Dubrovčani“, koji je Ercegović prvi put izložio 2005. u Zagrebu i u kojem prvi puta počinje prikazivati ljude. Povodom toga, likovna je kritika primijetila da Ercegović ljude snima „iz prikrajka“, s određene distance, pa se čini da su prizori ukradeni. „Dječak na Dančama“ dobro potvrđuje tu primjedbu. Valja, međutim, nadodati da na ovoj fotografiji postoji uzajamna distanca, kao da i fotografu i dječaku međusobna udaljenost odgovara. Na lijevoj strani fotografije, kraj nabacane odjeće vidi se dio noge neke odrasle osobe, pa se čini da je dječak uhvatio trenutak u kojem se može odmoriti i od kupanja i od nadzora. S druge strane, čini se da je fotograf samo u prolazu – barkom, pješice? – i da nije potencijalni uzurpator mira koji nudi morska plaža. Tu pokretljivost fotografa, estetiku rada u prolazu, naglašavala je i kritika, ali i autor: „Na primjer, kad šećeš s psom onda samo za njim! Jer pas uvijek pita, pas uvijek stane na ugao i gleda te – lijevo ili desno? A nekad on baš želi negdje po svome. I onda ideš za njim! (…) Jednostavno treba pustiti stvari da se odvijaju. Treba se harmonizirati. Mislim, fotograf se mora harmonizirati sa svijetom oko sebe.“

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Marko Ercegović © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content