Anabel Zanze, Dva stupca, 2004.

Anabel Zanze
Dva stupca II, 2004.
ulje na platnu
81 x 65 cm
MG-6875

Anabel Zanze (1971.) akademska je slikarica i grafičarka koja je diplomirala na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Ante Kuduza 1996., čiji se umjetnički potpis odlikuje izradom karakterističnih kolaža ili slika na koje ispisuje niz slova čije se porijeklo može pronaći u avangardnim i neoavangardnim umjetničkim tendencijama. Svoje slike i grafike, Zanze je izlagala na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Slika Anabel Zanze Dva stupca II predstavlja upravo ono što u svom naslovu naznačuje, tekst organiziran u dva stupca na platnu postavljena jedan do drugoga, ali na način da tekst ne prati redak jednog stupca, nego prelazi prazninu između dva stupca i nastavlja se na drugom. Prelazeći granicu jednog stupca, Zanze sugerira da se granica verbalnog i vizualnog može prijeći upravo slikarstvom. Pri tome je vrlo izražena grafička kvaliteta i oblikovanje slova čime se ističe vizualna vrijednost grafičkih znakova koji pletu tkivo teksta.
Osim toga, postavljanje teksta na slikarsko platno ne briše njegovu sposobnost nošenja vizualnog sadržaja, nego pokazuje fleksibilnost slikarske površine koja na sebi može utjeloviti i tekst, a pritom ostati slika. Time problematizira i interdisciplinarnost umjetnosti koju postavlja pred gledatelja/čitatelja s neporecivom tezom da je svaki pokušaj konceptualnog zahvaćanja slike tekstom osuđen na propast. Slika se ne da svesti na njezin tekstualni opis, ona usprkos tome ostaje slika čak i kad prikazuje samo tekst.

Tekst: Filip Kučeković, kustos pripravnik u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Šime Vulas, Dvoje, 2004.

Šime Vulas
(1932. – 2018.)
Dvoje, 2004.
drvo
255 x 95 x 35 cm
MG-6987

Istaknuti hrvatski suvremeni kipar Šime Vulas reinterpretirao je tradicionalne motive i reminiscencije na zavičaj kroz inovativne metode redukcije opisnog, fragmentiranja i preslagivanja dijelova u ritmički raščlanjene kompozicije u formi jedrenih totema. Najčešće su to motivi jedara i njegovih izvedenica kao što su brodovi, jarboli, svijeće, gradovi, orgulje, portali i utvrde. Skulpture prvenstveno izvodi u drvu koje mu je omogućilo morfologiju blisku njegovu senzibilitetu.
Rijetka su antropomorfna Vulasova djela koja sadrže njegovu prepoznatljivu tektoniku kao što je rano djelo Dalmatinka (1961.) i analogno je s njegovim kasnim djelom Dvoje po oblikovnom rješenju građenja vertikale iz više nalježućih segmenata. Piramidalnu razvedenu i uglačanu antropomorfnu skulpturu Dvoje sačinjava pet valjkasto trapezoidnih drvenih elemenata s bačvastim rješenjima oplate jezgre raskoljenu s dva nasuprotna uspravna proreza s plitko nemirno izrezbarenom sjenovitom unutarnjom površinom. Totemsko ozračje skulpture upućuje na nešto mitsko i drevno, dok čistoća forme apostrofira univerzalno razumljivu simboliku.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Skip to content