Anto Jerković, Ignoto I, 1996.

Anto Jerković
Ignoto I, 1996.
akrilik na platnu
100 x 300 x 8 cm
MG-6832

Anto Jerković (1958. – 2005.) jedan je od najinovativnijih hrvatskih postkonceptualnih umjetnika i slikara minimalista, kao i artista akcije. Umjetnik je koji potražuje i interpretira duhovno u umjetnosti. Njegov izraz i integritet u početnoj fazi određen je figurativno-apstraktnim (neo)enformelističkim izričajem na tragu novih njemačkih ekspresionista, počesto mitskih i simbolskih referencija. Kasnih 80-ih i tijekom 90-ih nakon studijskih boravaka u Parizu i Rimu (1989.) umjetnikov duhovni formalitet definira teorija iluminativne citatnosti; odražena je (neo)minimalističkim slikarstvom unutar kojeg latinskim, uglavnom, zlatnim rimskim kapitalom ispisuje ontološke, duhovne i religijske pojmove ili izreke na IKB obojenim slikama. To je plavetnilo koje čovjeka u sprezi sa verbalizacijom privodi vlastitoj spiritualnosti, svojevrsnoj mentalnoj kontemplativnosti. Molitve su to poput Pater noster, ili ciklus Ignoto Deo. Potonjem ciklusu pripada i slika Ignoto I, 1996., (Nepoznati I) na kojoj je biblijska interpretacija Evanđelja po Luki: Njegov znoj postade poput kapi krvi koje teku na zemlju, ispisana bjelinom koja isijava ponad apsorpcije modrine. To je ontologija božanskog. U periodu od 1994. do 2005. ostvaruje koncepte i instalacije u javnim prostorima asocijativnih korelacija prema poetici Yvsea Kleina te filozofiji Petera Sloterdijka (Riječi, neoni i baloni, 1999.) ostvarene na pročelju tadašnje Galerije suvremene umjetnosti. Plavi neonski univerzalni pojmovi preuzeti su iz Sloterdijkove Kritike ciničkog uma. Diplomirao je ALU-Zagreb (Raul Goldoni, 1983.). Bio je i suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera (1983. – 1986.). Bavio se restauracijom umjetničkih djela te izlagao na važnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Anto Jerković, Ignoto II., 1996. 

Anto Jerković
Ignoto II., 1996.
akrilik, platno
100 x 8 x 300 cm
MG-6833

Anto Jerković (1958.-2005.) ispisivao je poruke na platnima velikih dimenzija preko slojevito obojane monokromne pozadine. Tekstove, rečenice ili riječi pisao je u Rimskoj kapitali) zlatnom ili srebrnom bojom, dok je pozadinu izvodio u više slojeva ultramarin industrijske plave boje. Izbor plave boje automatski nameće usporedbu s radom Yvesa Kleina, ali ne radi se o kopiranju koncepta, već o zajedničkoj referenci na simboličko značenje plave boje. Jerkovićevi plavi monokromi nemaju figurativnih i apstraktnih motiva,. naglasak je na kontemplativnoj, nematerijalnoj emanaciji boje. Plava boja je smirujuća; to je boja neba, beskonačnosti i harmonije. Rimska kapitala, kakvu najčešće vidimo na javnim spomenicima Jerkovićevim biblijskim citatima u zlatu pridaje značenje vječnih istina. Anto Jerković je umjetnik koji je kroz svoj izraz povezao dotad nespojive umjetničke koncepte: formalni izričaj Yvesa Kleina i klasičnu kršćansku tradiciju, što ga je činilo istinskim post-konceptualnim i post-modernim umjetnikom. .
Anto Jerković diplomirao je 1983. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Raula Goldonija. Nakon završetka studija postaje suradnikom Slikarske majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera u kojoj ostaje do 1986. Krajem 80-ih boravi u Parizu i Rimu gdje dolazi do njegovog zaokreta prema post konceptualnoj umjetnosti. Počevši sa slikarstvom, tijekom svoje karijere izražavao je svoju kreativnost i kroz druge medije, instalacije i performanse. Bavio se akcijama u javnom prostoru te preispitivanjem društveno uvriježenih koncepata.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content