Mirko Zrinščak, Sveti Aridotto Volcano Kozjak, 1992.

 

 

Mirko Zrinšćak
Sveti Aridotto Volcano Kozjak, 1992.
kombinirana tehnika
95 x 64 cm
MG-6388

Laon Istra apres Kunst, 1993.
kombinirana tehnika
95 x 64 cm
MG-6389

Slikar, grafičar i kipar, nakon studija organizacije kulturnih djelatnosti na pedagoškom fakultetu u Rijeci, diplomirao je slikarstvo 1987. godine na Akademiji u Veneciji (E. Vedova). Potom je godinu dana kao gost – umjetnik boravio u Kielu u Kunstlerhausu u Njemačkoj. Osnivač je Centra za multimedijalno istraživanja Veprinac – Učka (C.M.I.V.U.). Planinski lokalitet Učke kao prirodni ambijent i prostor bivanja, odabrani je umjetnikov mikrokozmos duhovne i materijalne egzistencije i neiscrpni poticaj za njegovo likovno stvaralaštvo.

Isprva je slikao u duhu akcijskog slikarstva, a potom je u sliku unosio gotove predmete nastojeći pomiriti i povezati tradiciju s inovacijama. Nakon toga, posebnu cjelinu njegova opusa čine pročišćene, minimalističke prostorne konstrukcije, kiparska ostvarenja i ambijentalni ansambli. Suživot s prirodom i njenim začuđujućim bogatstvom mijena i oblika formirali su umjetnički svjetonazor fokusiran na besprijekorno oblikovane organičke forme ponajprije uglačanih drvenih struktura koje teže univerzalnom i svevremenom poimanju. Apstraktne minimalističke organičke forme harmonično ritmiziraju unutarnji i vanjski prostor, uravnotežuju introspekciju i pojavnost, meditaciju i racionalnost, savršenstvo ali i nove suodnose postmodernističkih premisa.

Djela Sveti Aridotto Volcano Kozjak i Laon Istra apres Kunst su opredmećene slike koncipirane kao asamblaži organskih i neorganskih elemenata, naslijeđa i sadašnjosti, trajanja i prolaznosti, gdje konstruirani elementi tvore novi autonomni likovni kontekst.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Zoltan Novak, Ecce homo II., 1992.

Zoltan Novak
Ecce homo II., 1992.
ulje, metal, drvo/platno
130 x 130 cm
MG-6320

Zoltan Novak (1963.) jedan je od najpoznatijih hrvatskih slikara postmoderne narativne figuracije. Razrađuje ju u korelacijama i referencijama prema realnosti, likovnoj umjetnosti, filmu i književnosti. Studirao je na Nastavničkom odsjeku ALU-a u Zagrebu (N. Koydl, Z. Keser), a diplomirao kod Z. Kauzlarića Atača 1997. Od 2004. profesor je slikarstva na istoimenoj ustanovi. Od 1988. slikarstvo mu je prožeto art brutovskim i neoekspresionističkim odrednicama koje od ranih 90-ih metodom redukcijske figuracije formulira u paradigmatski znak Šetača. Potpuno oformljenog depersonaliziranog Šetača kreira 1994. te ga izvodi u slikama, siluetama, slikama-reljefima, znakovnim instalacijama, metama i križevima. Skicoznu unutarnju projekciju uobličava u piktogram, parafrazu Da Vincijeva čovjeka raširenih udova ili svjetlećeg znaka na semaforu. Ciklusom Noćne slike (2009.) Novak znaku vraća tjelesni i stvarnosni prikaz. Slika Ecce Homo II (hrv. Evo Čovjeka) iz 1992. parafraza je izraza Poncija Pilata koji ukazuje na vezana, bičevana i okrunjena Krista prikazana masi. To je izgledna metafora primijenjena na ratno doba u Hrvatskoj koja pokazuje slikarevu osjetljivošću za čovjekov raspeti položaj "između strahote i ekstaze življenja", izgubljenosti, opće smrtne opasnosti i unatoč brutalnim ratnim zbivanjima potrage za smislom. Slika je izvedena kao slika-reljef sa siluetom razapeta šetača u centru kompozicije istaknuta ispred razvedena križa. U tridesetak godina slikarskog djelovanja izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu (Rim, Pariz, München, New York, Berlin), a 2009. bio je hrvatski predstavnik na 53. venecijanskom bijenalu.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Zlatko Kopljar, Žrtvovanje, 1992.

Zlatko Kopljar
Žrtvovanje, 1992.
kombinirana tehnika/platno
190 x 250 cm
MG-6343

Zlatko Kopljar (1962.) intrigantni je multimedijski umjetnik koji ostvaruje složene modele umjetničke funkcije. Njegovo djelovanje uključuje slike, instalacije, performanse, akcije, videoradove i filmove. Kopljarov opus isprepleten je iskonskim, ritualnim, etičkim, egzistencijalnim i (auto)identitetskim temama. Zaokupljaju ga motivi žrtvovanja i iskupljenja, položaj pojedinca spram formacija moći, nepravednosti unutar suvremena poretka te besmislenost nasilja. U različitim ciklusima iskazuje bunt prema moći umjetničkih institucija i ukazuje na društveni položaj umjetnika. U njegovu su opusu vodeće umjetničke strategije one performativnih obreda (žrtvovanja, memorije, klanjanja, darivanja) (S. Cvetnić). Diplomirao je 1991. slikarstvo u Veneciji na Accademia di Belle Arti (Carmelo Zotti). U početku propituje smisao ljudske egzistencije, žrtve i iskupljenja. Koristeći se reinterpretacijom biblijskih motiva i obrednih činova, crpi iz umjetnosti Caravaggia, J. Beuysa i A. Tarkovskog. Upravo je rad Žrtvovanje (1992.) na tragu Žrtve A. Tarkovskog (1986.). Kopljarov akromatski spaljeni žrtvenik s izjavom nekoliko stotina mladih ljudi o tome što žele u životu ritualni je iskaz (bez)smisla žrtve i iskupljenja. Performativne izraze u crnom, a potom sivom odijelu svjetlucava isijavanja od 1997. označava slovom K (konstrukcija). U K9 Compassion (2003.) u molitvenom položaju kleči pred ikonama New Yorka. U K19 (2014.) instalaciji sazdanoj od jasenovačkih opeka iskazuje iscjeliteljsku moć umjetnosti prema apsolutnom zlu. U novijim radovima (K20 Prazno, 2015.) ostvaruje hermetičan izraz beznađa nad prazninom svijeta. Bio je predstavnik Hrvatske na Bijenalu u São Paulu 2004., a izlagao je na mnogobrojnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content