Oznaka: 1982.

Zlatko Keser, Polifemov san, 1982.

Zlatko Keser
(1942.)
Polifemov san, 1982.
tempera, ulje/platno
141 x 282 cm
MG-4159

Zlatko Keser (1942.) izraziti je slikar i crtač apstrahiranog nadrealizma koji ostvaruje sebi svojstvenom tehnikom žestokog kontroliranog automatizma nesvjesnih zamišljaja dovedenom do plamsaja ili čak destruiranja pojedinih slika. U tom vidu slika i crtež u njega su egzistencija sâma: Ono što činim to i postajem (prema I. Zidić). Papir i platno energetski su ekrani neuhvatljivih psiholoških silnica. Od zanosa do melankolije, od treptaja do sjete, od žarenja do apsorpcije rasprostire se autorov ezoterični opus na razmeđima između znakovnih i figurativno-apstraktnih odnosa. To je energetsko-materijski ulog preobražen u likovnu činjenicu (T. Maroević). Završivši ALU u Zagrebu 1967. kod O. Postružnika, dovršio je kod njega i poslijediplomski studij 1969. Suradnik je majstorske radionice K. Hegedušića od 1971. do 1975. Na istoimenoj akademiji predaje od 1984. do 2008., a 2014. imenovan je u zvanje profesora emeritusa. Od sredine 80-ih uvrštavan je u brojne važne reprezentacijske izložbe, a od kraja 90-ih njegova djela postala su nezaobilazna na problemskim izložbama koje propituju situaciju i kraj slikarstva. Keseru pripada posebno poglavlje u povijesno-umjetničkim pregledima hrvatske suvremene umjetnosti kao odjelitom graditelju domaće postmoderne (J. Depolo). Specifičan je Keserov takozvani infantilni rukopis, bujna koloristička magma i kontrastne kompozicije. Autorova umjetnost se referencijalno tiče iskustva u domeni duševnoga (I. Mance). Slika Polifemov san (1982.) takva je nadrealno-mitska vizualizacija halucinacijskog učinka. Redoviti je član HAZU-a od 2004. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a 2015. dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Matko Trebotić, Zapis, 1982.

Matko Trebotić
Zapis, 1982.
fotografija, tuš, akvarel, pečat/papir
340 x 200 mm
MGP-1046

Matko Trebotić (1935.) istaknuti je hrvatski slikar kulturalno-prirodnog pamćenja i memorijski suvremenik koji pronalazi lokalno u uopćenom i univerzalni duh u mjesnom, zavičajnom motivu. Cijeli autorov sliko-crtački opus utemeljen je dijalektikom stvaranja na sažimanju svijeta na znak i proširenju znaka na svijet. To je redukcija naracije. Motivi su starohrvatske crkvice, lubanje, križevi, čempresi – identifikacijski znaci trebotićevske ikonografije (I. Slade). Diplomirao je 1961. na beogradskom Arhitektonskom fakultetu. Prvu izložbu ostvario je neslužbeno u Bochumu 1968., što je istaknuto izložbom Pedeset godina samoće… 2018. u Splitu. Ranih 70-ih polazi glasovitu Folkwangschule kod prof. Hermanna Schardta u Essenu u svojstvu Meisterschülera gdje studira i grafičke discipline. Od 1971. nastanjuje se u Düsseldorfu, otkuda prijateljuje sa čuvenim J. Beuysom. Kolažirani foto-sliko-crtež Zapis (1982.) rijetkost je jer je zajednički rad M. Trebotića i J. Beuysa ovjeren signaturama autora i Beuysovim pečatima. Matkove otočke memorabilije dobile su tim pečatima snažan konceptualni uzgon. Beuys je (…) iskazao i svoju tipičnu podijeljenost između neke paramilitarne organiziranosti (…) i lirskog, enigmatskog i biofilnog (donjeg) pečata, koji se, posve prirodno, smjestio na bjelini papira između Trebotićevih znakova: čempresa (lijevo) i lista (gore). Onaj prvi – „zastrašujući“! – pečat udario je Beuys ispod Matkova mrtvaca nacrtana u kamenu ili ciglenu ukopištu – kao da je pred nama arheološki nalaz. (citirano, I. Zidić). Trebotićeva djela nalaze se u relevantnim hrvatskim i inozemnim zbirkama i muzejima. Za vodeća mediteranska hrvatska kazališta oslikao je svečane zastore nazvane Jadranski poliptih. Dobitnik je Nagrade Grada Splita za životno djelo 2009.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti  © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: iz foto-arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content