Damir Sokić, 15 x 25 W 60 metara električne instalacije, 1979.

Damir Sokić
(1952.)
15 x 25 W 60 metara električne instalacije, 1979.
žarulje, izolirana žica, dimenzije promjenjive
d=600 cm
MG-6744

Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. godine u klasi Nikole Reisera, a od 1977. do 1979. bio je polaznik majstorske radionice za slikarstvo Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Od 1986. do 1993. živio je i radio u New Yorku. Od 1999. do 2019. bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Piše o umjetnosti. Kontinuirano od 1976. godine izlaže slike, skulpture, objekte i instalacije. Održao je preko četrdeset samostalnih izložbi i sudjelovao je na brojnim grupnim izložbama i projektima.
Geometrijski prostor, slike i instalacije s konotacijama na siromašnu umjetnost Sokićeva su likovna preokupacija kojima kreira svoju umjetničku stvarnost. Konstruira objekte i lumino-kinetičke instalacije. Reinterpretira avangardu s referencijama na Mondrianov neoplasticizam.
Minimalističkim oblikovanjem, post-avangardna svjetlosna instalacija od šezdeset metara električna žice s 15 žarulja s žarnom niti od 25 W raspoređenim po podu, sugerira autonomno lumino - ambijentalno okruženje s kritičkim propitivanjem medija skulpture u korelacijama materije i ideje.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ante Rašić, Potezi kistom, 1977. – 1978., Struktura ponavljanja kistom, 1977. – 1978., Trgani papiri obojeni u bijelo, Rezani papiri obojeni u bijelo, 1979.

Ante Rašić
Potezi kistom, 1977. – 1978.
polikolor na lesonitu
37,5 x 29 cm
MG-8445

Struktura ponavljanja kistom, 1977. – 1978.
polikolor na lesonitu
34 x 24 cm
MG-8446

Trgani papiri obojeni u bijelo
polikolor, papir/lesonit
34 x 25,5 cm
MG-8447

Rezani papiri obojeni u bijelo, 1979.
papir, polikolor/lesonit
33,7 x 24,5 cm
MG-8448

Ante Rašić (1953.) višeznačajna je umjetnička ličnost u razdoblju visoke moderne i postmoderne umjetnosti. Kipar je,  slikar i dizajner. Diplomirao je slikarstvo na ALU-Zagreb 1977. (N. Reiser), gdje je i profesor od 1995. Suradnik je Majstorske radionice Lj. Ivančića i N. Reisera (1977. – 1978.) te suradnik kiparskog atelijera profesora M. Charpentiera na Akademiji likovnih umjetnosti u Parizu 1978 . – 1979. U međama konceptualne, primarne i analitičke umjetnosti od 70-ih oformljuje svoj izražaj kojeg obilježava zatvorenost forme, plastička jezgrovitost,  procesualnost, čistoća oblikovanja te upotreba akromatske bijele. Takvome iznova iskazanom primarno-analitičkom izričaju pripadaju i postupačnim bijelim nanosima poput prazne ploče ostvarene slike Potezi kistom (1977. – 1978.), Struktura ponavljana kistom (1977. – 1978.), Trgani papiri obojeni u bijelo (1979.) i Rezani papiri obojeni u bijelo  (1979.). Te slike ne evociraju ništa drugo osim svoga naziva, procesualnosti i elementarnog postanja. Rašićeva slika nije polje za bilježenje umjetnikovih emocija nego prije svega ploha na kojoj autor kritički istražuje mogućnosti slikanja (Z. Maković). Nakon 80-ih Rašić ostvaruje kolaže, reljefe te skulpture od papira i metala zaustavljenih ritmova, bilježenja procesa nastanka i slobodnih formulacija (Podne, 1984. – 1985.) Od 1998. izveo je niz ambijentalnih instalacija sa ready-made zrcalima koje aplicira u raznolikim kontekstima i okruženjima okrunjenih gigantskim Hrvatskim Apoksiomenom na izložbi Umjetnost je lijepa (2011.) i u crkvi Sv. Donata (2018.).  Land Art projekt Bijela cesta „U iščekivanju kiše“, realiziran 2008. u okviru 36. Mediteranskog kiparskog simpozija, Labin, Dubrova, višestruko nagrađivan u Hrvatskoj i u svijetu. Djela mu se nalaze u brojnim muzejima i privatnim zbirkama te javnim prostorima, a 1997. je odlikovan redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalni muzej moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: iz arhive umjetnika

Mladen Galić, Prostorna činjenica XX, 1979.

Mladen Galić
Prostorna činjenica XX, 1979.
ulje/platno
135 x 135 cm
MG-4165

Mladen Galić (1934.) klasik je i jedan od prvih predstavnika hrvatskog minimalizma i ambijentalne umjetnosti. Stvara vlastite varijante redukcijske i geometrijske apstrakcije. Uz to bavio se objektima, kolažima, organičkim formama mekše apstrakcije, skulpturom i grafikom – uopćeno, svim vidovima grafičkog dizajna – što je utjecalo i na Zagrebačku grafičku školu. Medijska raznolikost i heterogenost oformljena u periodu poslije enformela nije dovela do vizualne raspršenosti cjelovita opusa, već do koherentnosti, elegantne skladnosti oblika i struktura u koje je ukotvljen visoko-oblikovni autorski izraz uspostavljen i kontinuirano razvijan od razdoblja kasne moderne 60-ih do danas. Studirao je na ALU-u u Zagrebu od 1956. do 1959., a potom kasnih 60-ih boravi u Parizu. U početku (1965.) reducira slikarsku gestu na plastičku činjenicu. Žestoko popraćena izložba „Hit parada“ (GSC, 1967.) sa M. Šutejom, A. Kuduzom i LJ. Šibenik, označava prijelaz sa slike-objekta u ambijentalnu umjetnost i simbolski anticipira kasniju ambijentalnu urbanu akciju Mogućnosti za 71. Nakon objekata u drvu i plastici, od 70-ih radi neonske ambijente svjetlosnih izvora. Potom se kasnih 70-ih ciklusom Prostornih činjenica vraća geometrijskom dualnom načelu akromatskog crnog na akromatskom bijelom. Iz tog optičko-vizualnog ciklusa je i slika Prostorna činjenica XX. iz 1979. koja ne evocira ništa osim višekutnog crnog geometrijskog kruga na bijeloj podlozi. Izlagao je samostalno od 1961. i skupno na mnogobrojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Višestruko je nagrađivan za svoji rad, a 2018. priređena mu je retrospektivna izložba u Modernoj galeriji (J. Denegri).

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti Zagreb, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content