Oznaka: 1978.

Vinko Fišter, Biobjekt, 1978. i Biobjekt s kružnom jezgrom, 1978.

Vinko Fišter
(1945. – 2021.)
Biobjekt, 1978.
drvo, kombinirana tehnika, boja
45 x 45 x 10 cm
MG-4008

Biobjekt s kružnom jezgrom, 1978.
drvo, kombinirana tehnika, kolaž, pleksiglas, boja
50 x 50 x 10 cm
MG-4107

Školu primijenjenih umjetnosti, slikarski odjel, završio je u Zagrebu 1966. godine. Bavio se slikarstvom, kiparstvom, grafikom i grafičkim dizajnom. Studijski je boravio u Parizu 1972. godine. Od 1968. godine sudjelovao je na brojnim skupim izložbama u domovini i inozemstvu. Dobitnik je 15 nacionalnih i međunarodnih nagrada za slikarstvo, grafiku i skulpturu. Sučeljavajući biomorfne i geometrijske forme ostario je niz tematskih ciklusa u raznoraznim materijalima i tehnikama.
Istraživao je nadilaženje prostornih ograničenja unutar dvodimenzionalnog kvadratnog okvira i ostvario je geometrijsku poetiku prostora pomoću permutacija slike, reljefa i objekta. Na slikama-objektima u ciklusu Biobjekti stvara vizualni doživljaj prostora udvojenom slikom. Nositelji kompozicije u Biobjektu su skošeni kvadrati sa svrhom mijenjanja perspektive u odnosima crnog i zelenog prostora sa središnjim plavim ukošenim kvadratom i crvenom kockicom kao motivom koji se ponavlja u pozitivu i negativu objekta. U Biobjektu s kružnom jezgrom unutar bijelog drvenog okvira transparentni je prostor sa zrcalnim kružnicama i središnjim bojenim zelenim, odnosno žutim krugom s apliciranim kvadratićima. Disperzijom likovnih medija u introspekciji prostornih preokupacija preispitivao je vizualnu percepciju u kombinaciji geometrije i kolorita unutar kvadratnog drvenog okvira.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Dora Kovačević, Izvor, 1978.

Dora Kovačević
(1951.)
Izvor, 1978.
drvo
82 x 70 x 41 cm
MG-4047

Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1974. godine u klasi prof. A. Kinerta, gdje predaje od 1997. godine. Završila je studij kiparstva na École Nationale Supérieure des Arts Décoratifs u Parizu (1977.). U drvu oblikuje mobilne kompozicije jednostavne geometrijske konstrukcije (ciklusi knjiga, prozora i vrata). Izrađuje skulpture i reljefe od drva (Katedrala, 1991.), drva i kovine (ciklus glazbenih instrumenata) te od kaširanoga papira (Maska, 1985.). Bavi se grafikom. Izvela je veći broj skulptura na javnim prostorima (Jamnička Kiselica, Nova Gradiška, Kostanjevica, Sisak, Zagreb, Dubrova–Labin).
Drvo kao podatni biomorfni materijal izazov je mnogim hrvatskim kiparima koji su unutar svojih opusa i općenito kiparstva postmodernih tendencija ostvarili mnogostrukost stilova i poetika spajanjem umjetničkih formi u okrilju nove umjetničke prakse. Drvo je prihvaćeno jer omogućava kompaktnu rudimentarnost arhetipskih oblikovanja te kao sredstvo za disperziju prostora.
Pročišćenim apstraktnim formama Dora Kovačević u svojim drvenim skulpturama otvara plohe i zatvorene volumene kao u djelu Izvor, ostvarujući djela vitalne snage osobne zaustavljene percepcije. Dinamičnost uspostavlja dijagonalnim ili vodoravnim dodavanjima ili redukcijama osnovne mase uspostavljajući ritam punih i praznih fragmenata materijala i prostora nekonvencionalne simetričnosti i ravnoteže.

Text: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.

Ivan Lesiak, Niz glava, 1978.

Ivan Lesiak
Niz glava, 1978.
kombinirana tehnika, ulje, papir/lesonit
122,3 x 275 cm
MG-4027

Ivan Lesiak (1929. – 2008.) istaknuti je hrvatski buntovno-angažirano-figurativni, nadrealni i popistički kipar, slikar i grafičar koji potvrđuje tezu o postojanosti figurativnog (Z. Rus) i u vrijeme visoke moderne nesklone figuraciji. Istaknuti je član Biafre, umjetničke grupe koja djeluje u Zagrebu (1970. – 1978.) protiveći se apstrakciji jer lišava čovjeka središnje uloge u umjetnosti. Od 1974. priređuju izložbe i akcije na ulicama. Za Lesiaka je karakteristična oštra, katkada surova ekspresivnost, a tematika su bremeniti problemi zbilje. Bavi se pitanjem humanizma i slobode u modernom društvu, ali i referencijama na staroegipatsku umjetnost (Autoportret s Nefertetom, 1974.), antiku, stilski zakašnjelu nadrealnost i pop-art, ocrtavajući i suprotnosti između rudimentarna humora i melankolične kupke. Karakteristična je autorova ekspresivna i snažna figuracija te naturalistički postupci u svim medijima. Inspiriran je i slikarstvom L. Signorellija, M. Stančića i M. Chagalla te tjeskobnim dijelom filozofije književnosti M. Krleže koga i portretira (reljefi Krleža, 1984.; Krleža 1986.). Novinska kolaž-slika Niz glava (1978.) predstavlja umnoženi tipološki portret hipi-predatora koji proždiru sve oko sebe u odrednicama svojevrsna pop-naturalizma. Diplomirao je kiparstvo na ALU-u u Zagrebu 1959. (F. Kršinić). Studijski je boravio u Grčkoj 1963. – 1964. i Egiptu 1973. – 1974. Radio je i reljefe u duhu poetskog simbolizma, a u crtežu i grafici bavi se potrošačkim društvom i suvremenom civilizacijom. U Zagrebu su mu postavljeni aluminijski reljefi na otvorenom (Ljubavno putovanje, 1987.) Djela mu se nalaze u mnogobrojnim zbirkama i muzejima u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nagrada „Josip Račić“ 1983. i „Vladimir Nazor“ 1996. te nagrada HDLU-a 1997. i HAZU-a 2003.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Boris Demur, Slikano lijevom rukom – Slikano desnom rukom, 1978. 

Boris Demur
(1951-2014)
Slikano lijevom rukom – Slikano desnom rukom, 1978.
akrilik/karton
2 x 72 x 102 cm
MG-4105

Boris Demur (1951. – 2014.) neoavangardni je slikar i postkonceptualni umjetnik. Suosnivač je i član Grupe šestorice autora (Zagreb, 1975. – 1981.). Diplomirao je slikarstvo 1975. (R. Goldoni) i grafiku 1977. (A. Kinert), a od 1975. do 1977. suradnik je majstorske radionice Lj. Ivančića. Demur je egzistencijalni umjetnik koji poistovjećuje umjetnost i realnost. Od 70-ih u slikarstvu ostvaruje ekspresionističku apstrakciju. Potom stvara ekspresionistički enformel kombinacijom (ne)slikarskih materijala te tehnikama kolaža, dekolaža, asamblaža i frotaža.

Sredinom 70-ih realizira primarno, analitičko, elementarno i procesualno slikarstvo u kojem je umjetničko djelo samo umjetničko djelo, a slika faktička činjenica. Zrcalni diptih Slikano lijevom rukom, slikano desnom rukom (1978.) upravo je takva elementarna činjenična slika koja ne evocira ništa drugo osim samog slikarskoga postupka – slikanja akromatskim bijelim lijevom i desnom rukom. Od 1983. Demur vraća slici motiv i tjelesnu gestu arhetipom spirale koju slika do kraja života kao odraz teorije kaosa u kojoj svaki nepredvidljivi proces ima svoj uzorak i pravilnost. Kasnije uvodi dvostruke spirale yin-yanga kao simbola cjelovitosti života. U preko četrdeset godina umjetničkog djelovanja izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a 1996. hrvatski je predstavnik na Bijenalu u Sao Paulu. Iste godine odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. U Modernoj galeriji 2004. priređena mu je Retrospektiva I (Z. Rus).

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: iz arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content