Oznaka: 1972.

Ivan Lesiak, Pokolj djece, 1972.

Ivan Lesiak
Pokolj djece, 1972.
trajbano željezo (reljef)
100 x 200 cm
MG-4240

Zagrebački đak Ivan Lesiak (1929.–2008.) osobito je poznat po svojim figurativnim reljefima u metalu, koje je izrađivao u duhu poetskog simbolizma, nadrealizma i fantastike te po izrazu direktne i grube ekspresivnosti s druge strane. Značajan je moment njegove umjetničke biografije pripadnost grupi Biafra (1970.–1978.), koja je problematizirala pitanja suvremenog humanizma u njegovu kulturnom i društvenom kontekstu, ali i odnos prema suvremenim trendovima u likovnim umjetnostima, naročito apstrakciji, zagovarajući angažiranost i ekspresivnu figuraciju obilježenu naturalizmom i izobličenjima. Uobičajena strategija grupe bila je organizacija izložbi i akcija na ulicama i otvorenim prostorima gradova u Hrvatskoj i inozemstvu. Na ovom su tragu i Lesiakovi crteži i grafički listovi, kritički intonirani prema potrošačkom društvu i suvremenoj civilizaciji.
Reljef u metalu Pokolj djece Lesiak radi 1976. godine. Ovdje također iščitavamo sintezu ranijeg umjetnikova minimalističkog poetskog simbolizma s grubljom teksturom i naročito surovošću angažiranih poruka 'biafranskih' godina, koje u Lesiakovu djelu postaju sve očitije i dominantnije. Stravičnost prizora što djeluje poput kakve jezovite satelitske snimke spaja tipičnu vizualnost suvremenih tehnologija sa smišljenim konotacijama na arhajsko oblikovanje, jednako kao što strašna tema prizora pobuđuje asocijacije na stradanja najnevinijih u svim (povijesnim i suvremenim) nepravdama i ratovima, ali i na biblijski izvještaj o Herodovu pokolju nevine dječice. Na ovaj način Lesiakova univerzalistička poruka djeluje u sazvučju na formalnom i sadržajnom planu.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Valerije Michieli, Nemir u škrapi, 1972.

Valerije Michieli
(1922. – 1981.)
Nemir u škrapi, 1972.
bronca
48,2x 59 x 36 cm
MG-3008

Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. (F. Kršinić), na kojoj je od 1962. do 1981. godine bio profesor. Bio je suradnik majstorskih radionica V. Radauša (1949. –1951.) i F. Kršinića (1951. –1955.).
Koncepciju punog volumena ostvario je u portretima, a potom je istraživao mogućnosti erodirane forme. Kao avangardni kipar radio je izdužene ekspresionističke figure, bliske gotici i srodnim strujanjima moderne plastike (A. Giacometti). U ciklusu zgrčenih tijela izrazio je ljudsku dramu, posebice u sadržajima iz II. svjetskog rata. U ciklusima pasâ i konjâ oblikovao je životinje u rasponu od izrazito ekspresionističkih do nefigurativnih, izvedenih na kiparski i slikarski način. Autor je memorijalnih spomenika u Pučišćima i Splitu te figure Bračanka na Bolu.
Izradio je niz brončanih skulptura ljudi i životinja, naročito pasa, izrazite naturalističke deformiranosti, pod zajedničkim nazivljem škrapa, inspiriran reljefnosti izbrazdanog, napuknutog, razjedenog, nazubljenog i istrošenog vapnenačkog bračkog kamenog krša.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Vjenceslav Richter, Prostorna struktura II., 1972.

Vjenceslav Richter
(1917. – 2002.)
Prostorna struktura II, 1972.
aluminij, staklo
62 x 62 cm
MG-3324

Diplomirao je arhitekturu 1949. na Tehničkome fakultetu u Zagrebu. Također je poznat po svom radu iz područja urbanizma, skulpture, grafike, slikarstva, scenografije i teorije umjetnosti. Ključna je ličnosti hrvatske umjetničke scene druge polovice 20. stoljeća, čije arhitektonsko i umjetničko stvaralaštvo zauzima važno mjesto u europskoj povijesti umjetnosti. Poznat je kao velik sintetičar umjetnosti i dosljedni promicatelj konstruktivizma. Jedan je od osnivača grupe EXAT-51, bio je aktivan sudionik međunarodnog pokreta Novih tendencija. Autor je niza međunarodno zapaženih arhitektonskih projekata kao što su izložbeni paviljoni u Bruxellesu, Torinu i Milanu. Eksperimentirao je u istraživanju novih mogućnosti na području likovnosti s ciljem sinteze raznih područja vizualnih umjetnosti.
Od 1962. godine počeo je istraživati ​​medij skulpture temeljen na načelima sistemske plastike građene od niza istovjetnih serijskih dijelova koji u brojnim varijantama tvore nove plastične cjeline. Geometrijska skulpturu Prostorna struktura II sačinjava stakleni kubus unutar kojeg su matematički precizno postavljene istovjetne aluminijske žice koje svojim razvedenim oblicima ritmiziraju transparentni prostor skulpture.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ante Kaštelančić, Diptih, 1972.

Ante Kaštelančić
Diptih, 1972.
ulje/lesonit
89 x 119 cm
MG-2993

Ante Kaštelančić (1911. – 1989.) latentni je ekspresionist (I. Zidić) intenzivna, žarka kolorizma proizašla iz podneblja, a ostvarena žarećom redukcijom autohtonih motiva Dalmacije (jedra, bracera, pejzaži, mrtve prirode, tipovi likova, jutra, sutoni). Od druge polovine XX. stoljeća počesto je stvarao na rubovima figurativnog, posebice u doba vlastita visokog stila iz 70-ih. Nikad potpuno ne prešavši granice figuracije, ujedno je i pritajeni apstraktni slikar. Kaštelančić je važna karika hrvatske slikarske ekspresije rasprostranjene između drugog ekspresionizma I. Joba te apstraktne ekspresije i kaligrafije E. Murtića. Školovao se kod E. Vidovića te u Münchenu na Kunstgewerbeschule od 1926. do 1930. Preko Lj. Babića kod kojeg je diplomirao na ALU-u u Zagrebu 1936. te tijekom usavršavanja u Parizu na Akademiji A. Lhôtea (1937. – 1938.) usvojio je ekspresivni plamen V. van Gogha, a potom i izražajnu deformaciju C. Soutinea. Formativne utjecaje u zreloj redukcijskoj fazi zamjenjuje srodnostima s gestualnim i oblikovnim grafemom P. Soulagesa, F. Klinea i N. de Staela, koliko god se oni međusobno strukturno razlikovali. Do 1958. razlikujemo brzopisna vitičasta djela dinamičkog sustava, a potom uočavamo statički model bitno sporije konstruktivne grafije unutar dijagonalne ili koordinatne organizacije slike (I. Zidić). U posljednjem razdoblju slikao je dinamične kompozicije, posebice motive jedrenjaka. Slika Diptih (1972.) žareće je širokopotezno apstrahiranje motiva ostvareno izražajnom ekspresijom. Bio je i likovni pedagog u Splitu.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb