Oznaka: 1971.

Vera Fischer, Oblici ljeta, 1971.

Vera Fischer
Oblici ljeta, 1971.
ulje na platnu
46 x 60 cm
MG-3487

Vera Fischer (1925. – 2009.), akademska kiparica, diplomirala je 1951. u klasi Vanje Radauša. Pripada generaciji umjetnika trajno obilježenoj strahotama ratnog razaranja. Tijekom Drugog svjetskog rata internirana je u logore na Rabu i Kuparima pod talijanskom upravom, a nakon kapitulacije Italije pridružila se Narodnooslobodilačkom pokretu. Nastojeći vizualno ujediniti kršćanstvo i židovstvo, godine 1989. kreirala je simbol pomirenja, drveni križ s Davidovom zvijezdom na mjestu Isusova srca. Utjehu pronalazi u egzistencijalizmu, prihvaćajući ga kao vodeće načelo stvaranja u kaotičnom svijetu. Svojevrsni umjetnički vrhunac postiže popartističkim kolažima iz 1960-ih, a 1970-ih okreće se fotografiji. Danas je njezin opus nažalost nepravedno marginaliziran.
Fischer svojim radom istražuje granice između visokog i niskog, između umjetnosti i svakodnevnog života, koristeći motive iz prirode i ljudske figure kako bi stvorila jedinstvene vizualne narative. Kroz „Oblike ljeta“ Fischer preispituje tradicionalne prikaze ženskog tijela, smještajući ih u kontekst svakodnevnih prizora, čime dodaje sloj ironije i društvene kritike. U tom smislu, djelo ne samo da prikazuje ljepotu i senzualnost ženskog tijela, već i postavlja pitanja o društvenim normama i percepcijama ljepote.
Rad predstavlja jedno od duhovitijih ostvarenja u bogatom opusu autorice. U nemirnu pozadinu morskih valova i grma rajčica pozicionira nagi ženski torzo. Tema akta česta je unutar njezina opusa, a unatoč koketiranju s kičem uspijeva postići delikatnu ravnotežu između senzualnosti i simbolizma, koristeći mekani sfumato i vibrantne boje.

Tekst: Marta Radman, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © National Museum of Modern Art, Zagreb, 2024.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Stjepan Gračan, Grupa X-1 (sjedeća figura), 1971.

Stjepan Gračan
Grupa X-1 (sjedeća figura), 1971.
poliester, boja
MG-3401(1)

Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1968. te je 1968. završio poslijediplomski studij. Specijalizirao je monumentalnu skulpturu u majstorskoj radionici A. Augustinčića 1969. –1971. Profesor je na ALU od 1988. godine.

Jedan je od suosnivača likovne grupe Biafra koja je djelovala od 1970. do 1978. godine. Priređivali su izložbe i akcije u nemuzejskim prostorima i na ulicama, a u likovnom izričaju su zastupali ekspresivnu i angažiranu figuraciju s naturalističkim postupcima i snažnim deformacijama. Ostajući dosljedan radikalnoj figuraciji i poruci kojom želi djelovati na ljudsku savjest i osjećaje, Gračan je u postbijafranskom razdoblju stvarao raznovrsnija djela, a u kontekstu uništenih života, oblikuje i životinjske figure.

Na početku svog angažmana u grupi Biafra oblikuje seriju spaljenih figura u naravnoj veličini. Upotrebom novog materijala i boje, stvara spaljene, zgnječene i rastopljene figure, obojenu odjeću i koru tijela kao što je skulptura Grupa X-1. Ambijentalnom skulpturom intervenira u prostor s nakanom bombardiranja savjesti i poticanja duhovnog nemira pojedinaca i čitavog društva u suočavanju s traumatiziranom egzistencijalnom zbiljom.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content