Ksenija Kantoci
(1909. – 1995.)
Torzo , 1969. -1971.
tesanje, drvo
66 x 25 x 33 cm
MG-3926
Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završila je 1937. godine, a usavršavala se u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj. Radila je stilizirane portrete, apstraktne figure žena i glave domaćih životinja u bronci, kamenu, terakoti i drvu. Sadržajno ih upotpunjuju crteži izvedeni u specifičnim tehnikama. U psihološki izraženim portretima realistične koncepcije zamjetna je usmjerenost prema redukciji oblika i sažimanju volumena. Postupak reduciranja mase doveo je do gotovo potpunog odvajanja od realnoga predloška, čime se jasno njena kiparska poetika izdvaja unutar hrvatskog kiparstva.
Ksenija Kantoci iznimna je hrvatska kiparica koja je svoj input primala izravno iz prirodnog okruženja, naročito podneblja Dalmatinske zagore čije je dojmljive forme poput glava životinja, figura žena i dimnjaka pretočila u djela univerzalnog značenja. Ostvarila je bogat opus drvenih skulptura rudimentarnih oblika naglašene monumentalnosti, snažna egzistencijalnoga nadahnuća i simboličke dimenzije. Reduciranjem materije nastaju asocijativne skulpture realnoga predloška, bilo da u njima prepoznajemo glave životinja ili figura, prvenstveno žena. Prihvaćajući prirodna svojstva drva, oprečnu dvojnost njegove strukture i postojeću teksturu, oblikuje djela uspravne forme, zatvorene jezgre i hermetičnih sadržaja čvrsto ukorijenjena u zemlji. Arhetipske drvene monolitne forme razrađuje tijekom cjelokupnog zrelog kiparskog stvaralaštva. Meko rastvara masu vodoravnim i okomitim usmjerenjima u izbalansiranom suodnosu uspravnih i vodoravnih oblika kao na djelu Torzo
iz svoje zrele faze. Petodijelni oblik je zbijenog volumena elementarnih vrijednosti forme i višeznačnog asocijativnog podražaja.
Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Photo: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb