Oznaka: 1967.

Kosta Angeli Radovani, Žena oštrih koljena, 1967.

Kosta Angeli Radovani
(1916. – 2002.)
Žena oštrih koljena, 1967.
lijevanje, bronca
49.5 x 14.5 x 22 cm
MG-2741

Dosljedno fasciniran ljudskom figurom, Radovani je pretežno stvarao skulpture malog formata, oblikujući seriju ženskih aktova koji variraju od nježnih, mladenačkih i erotskih figura do zrelih, voluminoznih i asimetričnih tijela. Od 1960-ih nadalje, njegovi manji ženski aktovi jasno pokazuju kubističke elemente, usmjerene na tektonske i konstruktivne aspekte, što je vidljivo na skulpturi Žena oštrih koljena. Napustio je klasične ideale harmonije i savršene ljepote, prihvaćajući ekspresivne anatomske distorzije kako bi postigao emocionalni učinak.
Kosta Angeli Radovani bio je istaknuti kipar, grafičar i likovni pedagog. Kiparstvo je studirao na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu od 1934. do 1938. godine, pod mentorstvom Francesca Messine. Po povratku u Zagreb 1939. godine, slušao je predavanja iz povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu te pohađao specijalističke tečajeve kiparstva kod Frane Kršinića i grafike kod Tomislava Krizmana na Akademiji likovnih umjetnosti od 1941. do 1943. godine. Godine 1949. osnovao je Odsjek za kiparstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, gdje je radio kao docent do 1954. Od 1977. do umirovljenja 1987. bio je redovni profesor na Odsjeku za kiparstvo Fakulteta likovnih umjetnosti u Sarajevu. Također je vodio kiparske modele kao gostujući profesor na Međunarodnoj ljetnoj akademiji u Salzburgu 1987., 1988. i 1991. godine. Aktivno je doprinosio popularizaciji moderne umjetnosti te je 1969. bio jedan od osnivača Galerije Forum u Zagrebu. Tijekom karijere sudjelovao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, uključujući Venecijanski bijenale 1950. godine. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima se ističe Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1987. godine.

Tekst: Lorena Šimić, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Šime Vulas, Kosa jedra, 1967.

Šime Vulas
(1932. - 2018.)
Kosa jedra, 1967.
tesanje, drvo
87 x 54 x 22 cm
MG-4046

Šime Vulas diplomirao je 1958. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi kipara Vanje Radauša, pod čijim je mentorstvom kasnije usavršavao svoje vještine u Majstorskoj radionici, razvijajući vertikalne, apstraktne kompozicije prožete liričnom harmonijom i profinjenim osjećajem za materijalnost.
U ranom razdoblju oblikovao je svoj kiparski izraz u drvu, istražujući ritam ploha i unutarnju dinamiku volumena, dok je kasnije sintetizirao apstraktne forme u monumentalne kompozicije, neovisno o njihovoj veličini. Iako u potpunosti nefigurativan, njegov rad odražava duboku povezanost s dalmatinskom tradicijom, u kojoj su masa i forma uravnotežene u napetom prostornom odnosu. Od 1975. godine, u nizu biblijskih skulptura, koristi dramatične kontraste mase, svjetla i sjene, često ih dodatno naglašavajući bojom.
Skulptura Kosa jedra izrađena je principom modularne repeticije formi, stvarajući dinamične vertikalne strukture prožete ritmom i prostornom napetošću. Kosa jedra raspoređuju niz uglatih oblika nalik jedrima, postižući dojam kretanja i ravnoteže. Skulptura je izvedena u drvu, pri čemu naglašeni rezovi i tekstura materijala dodatno pojačavaju sirovu energiju i unutarnju snagu volumena.

Tekst: Lorena Šimić, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Raul Goldoni, Jezgra VII, 1967

Raul Goldoni
(1919. – 1983.)
Jezgra VII, 1967.
staklo
21 x 14 x 12cm
MG-2823

Raul Goldoni po svojoj vokaciji bio je kipar iako je završio slikarstvo 1942. na zagrebačkoj Akademiji u klasi profesora Marina Tartaglie. Studij nastavlja na Akademiji u Rimu. Sudjeluje u partizanskom pokretu. Nakon rata između ostalog nastavnik je oblikovanja i obrade stakla u Staklarskoj školi te profesor na ALU, a radio je i u tvornici stakla u Rogaškoj Slatini kao voditelj dizajna. Jedan je od osnivača Galerije Forum u Zagrebu.
Slikarstvom se bavio do početka 1960.-tih u smislu Cézanneova konstruktivističkog slikarstva i fovizma. Definitivno napustivši slikarstvo, posvećuje se kiparstvu te razvija poseban oblik figuracije približavajući se organičkim oblicima pretežito koristeći staklo i broncu. U suradnji sa staklarskim radionicama, npr. u Muranu, različitim tehnikama oblikuje unikatne uporabne predmete, skulptorske slobodne oblike i kompozicije te multiple od stakla. U tom smislu jednan je od začetnika likovnog oblikovanja stakla u svijetu. Često apstraktni oblici aludiraju na kristalizirane životinjske i ljudske forme. Jedna od takvih formi je i muzejska skulptura Jezgra VII iz 1967. koja odražava Goldonijev interes za čistoću i postojanost oblika te profinjen odnos svijetla i sjene. Pažljivo obrađujući površinu skulpture omogućava usmjeravanje pogleda kroz dubinu stakla i povezivanje s prostorom.
Kasnije će se Goldoni okrenuti drugim materijalima, između ostalog bronci, sve više razmišljajući o smrti, izrađuje brončane ljudske i životinjske glave kao okamine, kao svjedoke neminovne prolaznosti.
Pisao je i o problemima umjetničkog odgoja.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.