Oznaka: 1959. – 1960.

Ferdinand Kulmer, Crvena slika, 1959. – 1960.

Ferdinand Kulmer
(1925. – 1998.)
Crvena slika, 1959. – 1960.
ulje na platnu
195 x 130 cm
MG-4147

Ferdinand Kulmer (1925. – 1998.) modernistički je i postmodernistički slikar koji se Merkurovom lakoćom preobražavao iz stila u stil. Potomak je plemićke obitelji Kulmer – štajerskih baruna koji u 18. st. dolaze u Hrvatsku. Najutjecajniji je bio pravnik i političar Franjo Kulmer (19. st.). Poredba Tonka Maroevića pogađa bît slikareve egzistencije o tome kako je Picasso najprije slikao pa kupovao dvorce, a u Ferdinanda Kulmera bilo je obratno. U ratno i poratno doba studirao je slikarstvo: od 1942. u Budimpešti, do 1948. Zagrebu (Lj. Babić, O. Mujadžić), a bio je i suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića do 1957. Raspon stilskih varijabli u tri desetljeća stvaralaštva impresivan je, prezentan i prelijeva se u svojevrstan hibrid; od (post)fovističke figuracije i Picassa, apstraktnoga razdoblja (od 1957.) enformela, tašizma, monokromije s elementima akcijskoga slikarstva i kaligrafije, sve do postmoderne nove figuracije u 80-ima. U 60-ima blizak je gestualnome enformelu na tragu H. Hartunga i P. Soulagesa, a u 70-ima japanskoj kaligrafiji. Kulmerova Crvena slika iz 1959. – 1960. otkriva autora koji je svjestan egzistencijalne tjeskobe i apsurda opredmećenih tjelesnošću slike što označava fizičku faktičnost enformela. Kulmer spojem enformela i mrljanog kontroliranog automatizma stvara sliku polaritetnih svojstava. Slika je materijska činjenica, ali mrke i crvene tvarne obojenosti prošarane bijelim tragovima stvaraju ugođaj nelagodne, prljave estetike vizualnog sklopa.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Picelj, Kompozicija, 1959.-1960.

Ivan Picelj
(1924. – 2011.)
Kompozicija, 1959. – 1960.
ulje/platno
835 x 977 mm
MG-4419

Ivan Picelj (1924. – 2011.) eksperimentator je i klasik geometrijske apstrakcije od poslijeratne i visoke moderne do tzv. moderne nakon postmoderne. Slikar je, grafičar i dizajner. Među osnivačima je EXAT-a 51 (1951. – 1956.), Studija za industrijsko oblikovanje i međunarodnog umjetničkog pokreta Nove tendencije u Zagrebu (1961. – 1973.) čiji je i organizator, sudionik te grafički dizajner (plakati, časopis Bit international). Tada stvara programirana djela u kojima istražuje psihologiju gledanja i vizualnu percepciju, ritmove i pomake čestica unutar vizualnog sklopa što ga približava op-artu. Programer je egzaktnog stvaralaštva (B. Gagro) i jedan od važnih predstavnika zagrebačke serigrafije. Ishodišta crpi iz načela Bauhausa, konstruktivizma, neoplasticizma i minimalizma. Studira na ALU u Zagrebu do 1946. koju napušta ne zbog apstrakcije već slobode (R. Ivšić). U slikarstvu osnovnim oblicima i bojama razvija apsolutnu geometrijsku apstrakciju. Kompozicija (1959. – 1960.) ostvarena je geometrijskim stupnjevanjem pravokutnih obličja, akromatskih boja i planova koji se preklapaju stvarajući trodimenzionalni optički učinak na dvodimenzionalnoj podlozi. Godine 1952. u svome stanu u Gajevoj ulici sa Rašicom i Srnecom organizira prvu izložbu EXAT-a. Potom sudjeluje na VII Salon des Réalités Nouvelles u Parizu te od 1959. započinje višegodišnju suradnju s Galerijom Denise René. Konstantno se bavi grafičkim oblikovanjem. Izdao je 11 grafičkih mapa i ostvario reljefe u drvu i objekte. Uvršten je u Rječnik apstraktne umjetnosti (M. Seuphor, 1957.).

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ferdinand Kulmer, Plava slika, 1959. – 1960.

Ferdinand Kulmer
(1925. – 1998.)
Plava slika, 1959. – 1960.
ulje, platno
195 x 130 cm
MG-3516

Ferdinand Kulmer (1925. – 1998.) modernistički je i postmodernistički slikar koji se Merkurovom lakoćom preobražavao iz stila u stil. Potomak je plemićke obitelji Kulmer – štajerskih baruna koji u 18. st. dolaze u Hrvatsku. Najutjecajniji je bio pravnik i političar Franjo Kulmer (19. st.). Poredba Tonka Maroevića pogađa bît slikareve egzistencije o tome kako je Picasso najprije slikao pa kupovao dvorce, a u Ferdinanda Kulmera bilo je obratno. U ratno i poratno doba studirao je slikarstvo: od 1942. u Budimpešti, do 1948. Zagrebu (Lj. Babić, O. Mujadžić), a bio je i suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića do 1957. Raspon stilskih varijabli u tri desetljeća stvaralaštva impresivan je, prezentan i prelijeva se u svojevrstan hibrid; od (post)fovističke figuracije i Picassa, apstraktnoga razdoblja (od 1957.) enformela, tašizma, monokromije s elementima akcijskoga slikarstva i kaligrafije, sve do postmoderne nove figuracije u 80-ima. U 60-ima blizak je gestualnome enformelu na tragu H. Hartunga i P. Soulagesa, a u 70-ima japanskoj kaligrafiji. Kulmerova Plava slika iz 1959. – 1960. otkriva autora koji se „krilcima na svojim cipelama uzdizao s ovozemaljskoga prostora, zanemarujući realitet, kauzalitet“ (I. Zidić). Kulmer spojem enformela i kontroliranog automatizma tašizma stvara sliku polaritetnih svojstava. Slika je materijska činjenica, ali modre obojenosti stvaraju ugođaj profinjene estetike vizualnog sklopa.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content