Oznaka: 1952.

Slava Gvozdić, Čitanje, 1952.

Slava Gvozdić
Čitanje, 1952.
litografija
MG- 8335

Kustoski se posao, između ostalog, a osobito u muzejima koji čuvaju građu iz prošlosti, sastoji i u imenovanju izložaka, odnosno muzejskih predmeta. Pojedini umjetnici nemaju potrebu imenovati sve svoje radove. U slučaju donacija, u muzeju često završe djela koje umjetnik/ica nije javno predstavljao, pa ih nije ni imenovao. Slučajeva u kojima se umjetničkim radovima naknadno pridodaje ime, drugim riječima ima puno; među njima su i neki koji pripadaju poznatim djelima svjetske umjetnosti, ali to je sad već neka druga priča. Vratimo se Slavi Gvozdić! Slava Gvozdić je završila Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1954. Od 1965. je djelovala kao samostalna umjetnica, a u periodu 1967-69. boravila je u Torontu na studiju dizajna.

Litografija prikazuje ženu u interijeru koja sjedi ispred  prozora. Ispred nje je šivaća mašina, glava joj je pognuta, pa se čini da nešto pomno radi. Prikazana je iz profila, no vrlo sumarno. Cjelinu prizora određuju velike crne i nezacrnjene površine, koje predstavljaju prozor i nešto nalik parapetu i zrcalu. Unatoč tome, razaznajemo da žena nosi naočale i da je ispred nje šivaća mašina. Čitanje pretpostavlja knjigu ili novine, neki tekst, ali ništa od toga na litografiji nije vidljivo. Tko je imenovao litografiju, autorica ili kustos, manje je bitno od onoga što ih je navelo da u prizoru prepoznaju čitanje, a ne šivanje. Ima nešto, naime, u ovom prizoru što podsjeća na romane Jane Austen, na samoobrazovanje koje poduzimaju njezine junakinje i na iskušenja kroz koja prolaze u emancipaciji od muške kontrole. Rad za samoodržanje koji predstavlja šivaća mašina, s jedne, i samoobrazovanje kao vrsta rada koji se poduzima u slobodno vrijeme, na što asocira kontemplativna atmosfera prizora, s druge strane, formula je kojom počinje svaka čovjekova emancipacija, bez obzira na rod, klasu ili rasu.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Slavko Kopač, Na Galapagoškim otocima, 1952.

Slavko Kopač
Na Galapagoškim otocima, 1952.
kombinirana tehnika/karton, 73 x 92 cm
MG-3866

Slavko Kopač (1913. – 1995.) najznačajniji je hrvatski modernist drukčije figuracije međunarodne karijere na razmeđima art bruta, nadrealnog slikarstva i enformela. Michel Tapié u knjizi Un Art Autre  (Drukčija umjetnost) iz 1952. svrstava Kopača među najveće umjetnike poput Marka Rothka i Willema de Kooninga i začetnike sirove umjetnosti. Diplomiravši 1937. kod V. Becića, stvara na tragu postimpresijskog realizma, potom na tragu ekspresije M. Kraljevića te kolorističkih faseta L. Juneka. Tijekom boravka u Italiji (1943. – 1948.) stvara impresijske vizure i akvarele bliske nadrealizmu. Odbacivši realno i akademsko, kreira elementaran i primaran izraz – jedan od temelja art bruta. Od 1948. obitava u Parizu, a utemeljitelj art bruta J. Dubuffet imenuje ga tajnikom i kustosom Zbirke Art brut. Na tim pozicijama je sve do 1975. kada zbirka seli u Laussanu. André Breton mu je povjerio opremanje ograničene serije svoje pjesme Un regard des divintés  (U odnosu na božanstva) iz 1949. godine. Sudjelovao je u izradi almanaha nadrealista Almanach Surréaliste du Demi Siècle 1950. te izlagao u Bretonovoj galeriji À l'étoile scellée 1953. Novim materijalima stvara slike i skulpture služeći se pijeskom, gumom i kovinama, kao i kamenom, drvom, papirom staklom i ugljenom. Primitivistički oblikuje čovjeka, različita bića, biljke i životinje obilježene ludizmom i praiskonskim počelima. Kopačeva slika Na Galapaoškim otocima (1952.) odražava takvo (više)gradbeno i gusto materijsko oblikovanje i originalni je prikaz i sinteza dječjeg i primitivnog izraza predočena višestrukim dvodimenzionalnim obličjem na  dvodimenzionalnoj podlozi. To je rudimentarni simbol kornjača sa odjecima egzotične,  fantazijske, iskonske i sirove umjetnost.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Edo Murtić, Highway, 1952.

Edo Murtić
(1921.-2005.)
Highway, 1952.
ulje/platno
823 x 1455 mm
MG-2339

Highway je dio ciklusa Doživljaj Amerike (1951.– 1952.) kojeg je umjetnik ostvario u SAD-u i Kanadi. Otklonom od poetike socrealizma ciklus predstavlja prekretnicu u hrvatskom i jugoslavenskom poslijeratnom slikarstvu, anticipirajući Murtićevu karakterističnu inačicu tada najutjecajnijeg slikarskog pravca, američkog apstraktnog ekspresionizma. U SAD-u je Murtić upoznao Jacksona Pollocka što ga je nadahnulo za novi, slobodni slikarski izraz. Za razliku od polokovskog prskajućeg automatizma action paintinga, Murtić slika kolorističkom ekspresijom. Kompozicija Highwaya izvedena je u ravnoteži motiva nadvožnjaka i apstraktnih ritmičnih poteza i kolorističkih ploha koje se
iza njega razvijaju sugerirajući dinamičnu pozadinu velegrada. Polazeći od redukcije stvarnosti u pejzažima tijekom pedesetih godina na tragu lirske apstrakcije i tašizma, Murtić početkom šezdesetih, razvija prepoznatljiv
apstraktni slikarski stil dinamične geste i intenzivnog kolorita kojim postaje najutjecajniji i najpoznatiji umjetnik visokog modernizma u socijalističkoj Jugoslaviji, s respektabilnom karijerom na međunarodnoj sceni. Murtić se
školovao kod najvećih umjetnika svog vremena na akademijama u Zagrebu i Beogradu(Ljubo Babić, Krsto Hegedušić, Petar Dobrović). Kao uvjereni socijalist bio je sudionik NOB-a, a kasnije kao istaknuti kulturni djelatnik pobornik
demokratskih vrijednosti. Njegova karijera s izrazitim intenzitetom i utjecajem trajala je šezdeset godina. Nakon izleta u figuraciju u pejzažima tijekom osamdesetih te serija crteža s motivom kadavera nadahnutih Domovinskim ratom, Murtić obilježen pikasovskom mnogostranošću do kraja života ostaje apstraktni slikar.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content