Ksenija Kantoci
(1909. – 1995.)
Glava djevojke, 1952. – 1953.
bronca
36 x 14 x 14,5 cm
MG-7140
Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završila je 1937. godine, a usavršavala se u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj. Ostvarila je bogat opus jezgrovitih oblika malih dimenzija, naglašene monumentalnosti, snažna egzistencijalnoga nadahnuća i simboličke dimenzije. Radila je stilizirane portrete, apstraktne figure žena i glave domaćih životinja u bronci, kamenu, terakoti i drvu. Sadržajno ih upotpunjuju crteži izvedeni u specifičnim tehnikama. U psihološki izraženim portretima realistične koncepcije zamjetna je usmjerenost prema redukciji oblika i sažimanju volumena kao što je portret supruga – hrvatskog slikara Frane Šimunovića, 1955.– 1956. godine. Postupak reduciranja mase doveo je do gotovo potpunog odvajanja od realnoga predloška, čime se jasno njena kiparska poetika izdvaja unutar hrvatskog kiparstva.
Promjene od realističkog k sve većem svođenju forme u polovici 20. stoljeća, ogleda se u njenim portretima tog razdoblja kad grubost i ekspresija izvedbe počinju dominirati na njenim figurativnim djelima, naročito portretima. U gotovo arhajskoj auri Glave djevojke volumen je sumarno oblikovan a narativni detalji reducirani su na fizionomijske izražajne pojedinosti kao što je asimetrično kabasto oblikovana glava s paž frizurom sa šiškama i licem izražajnih čiju, nosa i usana.
Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalni muzej moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb