Antun Masle, Orašac, 1950.

Antun Masle
Orašac, 1950.
akvarel
MG-6288

Orašac je selo kraj Dubrovnika i rodno mjesto Antuna Maslea, slikara koji se rodio 1919. godine i koji je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti završio 1942. „Ja sam se rodio u mjestu gdje ima mnogo zelenila i maslina, gdje je more modro i nebo plavo.“, tako je 1958. Masle pisao o svom zavičaju i svakom će svojom slikom Orašca kasnije nastojati dočarati taj osjećaj pripadnosti jednoj specifičnoj mediteranskoj lokaciji. Orašac u Masleovom umjetničkom svijetu ima status iskona, mjesta iz kojeg izviru sve vrijednosti do kojih ovaj slikar drži: od obiteljskih i međuljudskih odnosa, do odnosa između čovjeka i prirode. „Ispred kuće vidjeli su se ljubičasti otoci za roza hridinama. Uz kuću se pela ružica, crvena u maju, kao krv. U vrtu su skakali janci, crni i bijeli, a ja bih gledao i žalio što im život nije dulji od jednog mjeseca. Sunovrati su se bijelili u veljači i mijenduli cvjetali - kad mi je bilo 7 godina, poslali su me u školu.“ Ima u ovom opisu Orašca onoga što se ne vidi na Masleovim slikama, a što se u europskoj kulturnoj tradiciji označava latinskom sintagmom Et in arcadia ego - Evo me i u Arkadiji, pri čemu je subjekt iskaza smrt, odnosno prolaznost općenito. U Masleovoj arkadiji, u njegovom rodnom Orašcu, smrt jaganjaca prva stoji na putu umjetnikovoj arkadijskoj sreći; čak se i odlazak u školu predstavlja kao neodređeni nagovještaj kraja djetinjstva, ali po analogiji kulture prolaznosti, i samog života (početak kraja). Na slikama je, međutim, Orašac prikazan bez antičke opomene. Vidimo planinu u čijem je podnožju smješteno malo selo. Iako ljudi nisu prikazani, selo je prikazano kao prostor u kojem se živi; čempresi i raslinje povezuju ljude s krajolikom i prirodom. Svakodnevni život ne vidimo, ali ga možemo zamisliti. Ni uskovitlane linije tuša ne kvare sklad.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.

Slavo Striegl, Pred štafelajem, 1950.

Slavo Striegl
Pred štafelajem, 1950.
akvarel
MG- 6880

Slavoljub Slavo Striegl rođen je u Sisku 1919.. Kao prvi Siščanin u povijesti, 1939. je u Zagrebu upisao Akademiju likovnih umjetnosti, slikarski odsjek. Akademiju je završio u ratnim uvjetima 1944.; nakon diplome, profesor Krsto Hegedušić šalje ga, s nekolicinom drugih umjetnika, u svetište u Mariju Bistricu na oslikavanje freski. Striegl prolazi Križni put i vraća se u Sisak, a 1948. postaje profesor likovnog odgoja u sisačkoj gimnaziji. Sve do svoje smrti 2014. slika i crta daleko od očiju umjetničke javnosti, da bi pred kraj života bio prepoznat kao jedan od zapaženijih slikarskih izdanaka zagrebačke akademije iz jednog od njezinih uspješnijih perioda djelovanja, naime iz razdoblja između dva svjetska rata obilježenog pedagoškim radom Ljube Babića, Ivana Meštrovića, Krste Hegedušića, Marina Tartaglie, Vladimira Becića i drugih.

Osobito upečatljive slike i crteže, Striegl je ostvario prikazujući vedute grada Siska, s jedne strane, i posavske motive sa životinjama, s druge strane. Akvarel koji donosimo stoga je još zanimljiviji, ne samo jer se odnosi na svojevrsnu autorefleksiju, na trenutak u kojem umjetnik prepoznaje sebe i svoj specifičan rad u kontekstu društva i svijeta, nego i zato jer dobro upućuje na specifičan Strieglov pristup  akvarelu, ali i pristup prikazivanju općenito. „ Želja mi je uvijek bila s par poteza pronaći karakter; primjerice, životinju koju crtam. Crtež mi je osnova, ja uživam  u njemu“ Figura slikara koji stoji ispred štafelaja i miješa boje kistom na podlošku koji drži u ruci „uhvaćena“ je u samo par poteza: čini nam se da bi ih mogli precizno nabrojiti. Isto je i s bojom: tri su tona Strieglu  bila dovoljna da komponira prizor i da naglasi najvažniji dio: staturu slikara pri radu. U domu HDLU-a u Zagrebu 1997. Strieglu je priređena retrospektivna izložba, a 2016., dvije godine nakon smrti, u Sisku mu je, na obali Kupe, podignut spomenik.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Zlatko Prica, Zrinjevac zimi, 1950.

Zlatko Prica,
Zrinjevac zimi, 1950.
ulje/platno, 81 x 100 cm
MG- 2057

Zlatko Prica (1916. – 2003.) klasik je hrvatske intimne, lirske i redukcijske figuracije te apstrakcije. Potonja je gotovo uvijek u korelacijama s predmetnim. Prije Akademije dobiva podrške od K. Hegedušića. Na Akademiji u Zagrebu veliki mu je uzor i poticatelj O. Mujadžić, a diplomirao je 1940. (Lj. Babić). Na tragu Zagrebačke škole slika motive i vedute Zagreba, a prvu samostalnu izložbu ima 1941. u Umjetničkom paviljonu. Iste je godine odveden u logor kraj Koprivnice gdje crtežom dokumentira logorske prizore. Nakon odlaska u partizane 1943. zajedno s E. Murtićem ilustrirao je grafičko-literarnu mapu poeme I. G. Kovačića Jama (1944.) izrazito ekspresionističkog izraza. Ranih 50-ih godina putuje u Pariz, Indiju i Brazil što mu proširuje vidike. Indijska kultura (freske iz Ajante) utječe na njegov grafizam i dvodimenzionalnu plošnost kompozicija koju postiže markantnim bojama. Stilsko-stvaralačke faze imenovane su ciklusima. Od Samoborskog do Tarskog te ciklusa Opatijski kišobrani stvara reducirane predmetne, pejzažne i figuralne motive. To ga dovodi do apstrakcijske sinteze strukturne građe izvedene ne-oponašajućim koloritom. Slika Zrinjevac zimi (1950.) prozorska je veduta Zagreba na tragu takozvanih drugih realizama kojom autor iskošenom perspektivom ovjekovječuje impresijsko-realističan prizor, idiličnu vedutu Zagreba zimi. Od 1957. član je Grupe Mart, a kasnih 60-ih jedan je od utemeljitelja Galerije Forum. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (1981.), a od 1988. redovni je član HAZU-a. Godine 2002. otvorena je u Samoboru Galerija Zlatko i Zdenka Prica.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content