Vladimir Becić Zidanje hidroelektrične centrale – Skretanje Neretve, 1949.

Vladimir Becić
Zidanje hidroelektrične centrale – Skretanje Neretve, 1949.
ulje/platno 60 x 75 cm
MG-880

Vladimir Becić (1886. – 1954.) jedan je od najznačajnijih i najtrezvenijih slikarskih predstavnika münchenskog kruga te jedan od predvodnika hrvatskog modernog slikarstva. Od nekolicine stilskih transformacija najvažnija su razdoblja münchenskooga kruga i vrijeme novih realizama 1920-ih. U prvoj fazi Akademije (1906. – 1909.), i poslije, Becić prenosi značajke tradicije i novoga, suvremenoga akademizma (H. von Habermanna), osebujnog realizma W. Leibla, kao i E. Manetovu rekapitulaciju Goyina i Velasquezova slikarstva. To se odražava u konstruktivnom i plastičnom stavu prema slici (Hrast, 1907., Autoportret s polucilindrom, 1909., Mrtva priroda, 1909.). Becić tada stvara minimalnim slikarskim sredstvima na način čistog slikarstva u suženoj, gotovo, akromatskoj gami. Prvi je hrvatski slikar koji tragom modernosti usvaja strukturu poteza – faseta P. Cézannea isprobavajući njegove tehnike u nizu pejzaža (Jablanovi, 1911.). Time prihvaća moderni izraz. Tijekom Velikoga rata 1916. – 1918. bio je ratni fotograf, reporter i ilustrator, a u Blažujskoj fazi od 1919. usvaja novim realizmima monumentalni neoklasicizam (Planinski pejzaž s potokom, 1923.). Od 1924. do 1947. radi kao profesor na ALU-Zagreb, a od 1929. djeluje u Grupi trojice gdje je zaokupljen koloristički izvedenim bosanskim i dalmatinskim krajolikom te žanr-prizorima (Dječak s kukuruzom, 1937.). Nakon Drugog svjetskog rata temom te motivima socrealizma, koji su kodirani raspršenim sezanizmom, kao i ovlašnim, skicoznim realizmom slika sistemu prigodne motive. Takav je i prizor Zidanje hidroelektrične centrale – Skretanje Neretve (1949.) gdje ubrzanim sliko-crtežom Becić stvara sumarnu formu dinamičnog, praktički ekspresivnog kolorističkog realizma sugerirajući svakodnevnicu izgradnje hidrocentrale Jablanica, perjanice obnove i izgrađivanja ondašnje SFRJ. Izlagao je na mnogobrojnim izložbama, a retrospektivne izložbe priređene su mu 1984. (Umjetnički paviljon) i 2018. (Galerija Klovićevi dvori). Od 1934. redoviti je član tadašnje JAZU.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Slavko Kopač, Krava, 1949.

Slavko Kopač
(1913-1995)
Krava, 1949.
ulje/platno
73 x 92 cm
MG-3864

Slavko Kopač (1913. – 1995.) najznačajniji je hrvatski modernist međunarodne karijere na razmeđima art bruta, nadrealnog slikarstva i enformela. Michel Tapié u knjizi Un Art Autre 1952. svrstava Kopača među najveće umjetnike i začetnike sirove umjetnosti. Diplomiravši 1937. kod V. Becića, stvara na tragu postimpresijskog realizma, potom na tragu ekspresije M. Kraljevića te kolorističkih faseta L. Juneka. Tijekom boravka u Italiji (1943. – 1948.) stvara impresijske vizure i akvarele bliske nadrealizmu. Odbacivši realno i akademsko, kreira elementaran i primaran izraz – jedan od temelja art bruta. Od 1948. obitava u Parizu, a utemeljitelj art bruta J. Dubuffet imenuje ga tajnikom i kustosom Zbirke Art brut. Na tim pozicijama je sve do 1975. kada zbirka seli u Laussanu. André Breton mu je povjerio opremanje ograničene serije svoje pjesme Un regard des divintés iz 1949. godine. Sudjelovao je u izradi almanaha nadrealista Almanach Surréaliste du Demi Siècle 1950. te izlagao u Bretonovoj galeriji À l’étoile scellée 1953. Novim materijalima stvara slike i skulpture služeći se pijeskom, gumom i kovinama, kao i kamenom, drvom, papirom staklom i ugljenom. Primitivistički oblikuje čovjeka, različita bića, biljke i životinje obilježene ludizmom i praiskonskim počelima. Kopačeva Krava (1949.), nastala prije Dubuffetove Krave, originalni je prikaz i sinteza dječjeg i primitivnog izraza predočena dvodimenzionalnim obličjem na dvodimenzionalnoj podlozi. To je rudimentarni, arhetipski simbol s reminiscencijama na spiljsku umjetnost.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content