Vladimir Becić, Djevojčica s lutkom, 1947.

Vladimir Becić
Djevojčica s lutkom, 1947.
ulje na šperploči
47,7 x 39,4 cm
MG-887

Vladimir Becić (1886. – 1954.) jedan je od najznačajnijih i najtrezvenijih slikarskih predstavnika münchenskog kruga te jedan od predvodnika hrvatskog modernog slikarstva. Od nekolicine stilskih transformacija najvažnija su razdoblja münchenskoga kruga i vrijeme novih realizama 1920-ih. U prvoj fazi Akademije (1906. – 1909.), i poslije, Becić prenosi značajke tradicije i novoga, suvremenoga akademizma (H. von Habermanna), osebujnog realizma W. Leibla, kao i E. Manetovu rekapitulaciju Goyina i Velasquezova slikarstva. To se odražava u konstruktivnom i plastičnom stavu prema slici (Hrast, 1907., Autoportret s polucilindrom, 1909., Mrtva priroda, 1909.). Becić tada stvara minimalnim slikarskim sredstvima na način čistog slikarstva u suženoj, gotovo, akromatskoj gami. Prvi je hrvatski slikar koji tragom modernosti usvaja strukturu poteza – faseta P. Cézannea isprobavajući njegove tehnike u nizu pejzaža (Jablanovi, 1911.). Time prihvaća moderni izraz. Tijekom Velikoga rata 1916. – 1918. bio je ratni fotograf, reporter i ilustrator, a u Blažujskoj fazi od 1919. usvaja novim realizmima monumentalni neoklasicizam (Planinski pejzaž s potokom, 1923.). Od 1924. do 1947. radi kao profesor na ALU-Zagreb, a od 1929. djeluje u Grupi trojice gdje je zaokupljen koloristički izvedenim bosanskim i dalmatinskim krajolikom te žanr-scenama (Dječak s kukuruzom, 1937.). Djelo Djevojčica s lutkom (1947.) jedan je od tipičnih primjera u kojima Becić, zaokupljen motivom žanr- scene, zagasitim tonovima prikazuje djevojčicu koja sjedi s lutkom u krilu. Intimnu atmosferu igre u vlastitom domu, upotpunjuje opuštenim položajem tijela djevojčice. Potenciranjem sramežljiva pogleda upućuje promatrača na sentimentalni povratak u djetinjstvo.
Izlagao je na mnogobrojnim izložbama, a retrospektivne izložbe priređene su mu 1984. (Umjetnički paviljon) i 2018. (Galerija Klovićevi dvori). Od 1934. redoviti je član tadašnje JAZU.

Tekst: Lorena Šimić, kustosica pripravnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Karlo Mijić, Gradnja stambenih zgrada za radnike u Zagrebu / Izgradnja u predgrađu, 1947.

Karlo Mijić
Gradnja stambenih zgrada za radnike u Zagrebu / Izgradnja u predgrađu, 1947.
razvučeni tuš na papiru
510 mm X 675 mm
MG-7254

Karlo Mijić rođen je u Bileći u Bosni i Hercegovini 1887. Pohađao je nekoliko slikarskih škola i akademija u Europi: prvo u Beču, zatim u Pragu, pa u Munchenu od 1906 do 1909., pa opet u Beču neposredno pred početak I. svjetskog rata. U periodu između dva svjetska rata, do 1938. živi u Sarajevu, a potom dolazi u Zagreb gdje je i umro 1964.
Period nakon II. svjetskog rata, period je obnove i izgradnje, kako Jugoslavije, tako i velikog dijela Europe. Mijićev crtež prikazuje jedan takav pothvat: izgradnju novog naselja na periferiji Zagreba. Društvena stanogradnja tih je godina uvedena kao model stambenog zbrinjavanja velikog broja stanovništva, čiji je broj, zahvaljujući snažnom razvoju industrijske ekonomije, rastao iz godine u godinu.
Mijić novo naselje prikazuje dok je još u izgradnji. Prizorom dominiraju forme četverokutnih ploha i prizmi koje predstavljaju barake, krovove i zgrade. Kompozicija je ostvarena gradacijom tih elemenata, progresijom od manjeg ka većem, od plohe ka tijelu, od prvog plana koji je obilježen svojevrsnim neredom – barake, kamioni i drveće natisnuti su na malom prostoru - do zadnjeg plana koji je riješen jasnim rasporedom prizmatičnih oblika na horizontu. Zanimljivo je, također, da Mijić nije prikazao ljudske figure, iako ih je u drugim slučajevima, kao npr. u prizorima s omladinskih radnih akcija rado crtao. U ovom slučaju više ga je, čini se, privlačila kristalična struktura budućeg naselja, nego sam rad potreban za njegovu izgradnju.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Karlo Mijić, Albanska brigada, 1947.

Karlo Mijić, Albanska brigada, 1947.

Karlo Mijić
Albanska brigada, 1947.
papir, akvarel, olovka
352 mm x 472 mm
MG-7229

Period neposredno nakon II. svjetskog rata, period je obnove i izgradnje u cijeloj Europi. Nije stoga bio rijedak slučaj da se umjetnici aktivno uključe u taj proces. Odnos između šire zajednice i umjetnika bio je osobito izazovan, a nerijetko i problematičan u društvima koja su se nakon rata okrenula socijalističkom društvenom uređenju. U Hrvatskoj, tada Jugoslaviji, period socijalističkog realizma nije trajao dugo. Početak njegovog kraja vežemo za 1948., kada je Jugoslavija prekinula sve odnose sa Sovjetskim savezom. Ipak, sve negdje do početka 50-ih godina, umjetnici su – ukoliko se nisu dragovoljno uključili u obnovu – mogli biti od strane vlasti obvezani da u njoj sudjeluju. Karlo Mijić, rođen u Bosni i Hercegovini 1887., odmah se nakon rata dragovoljno uključio u proces obnove, koristeći svoja slikarska umijeća za izradu propagandnih slika i plakata, da bi 1947., posjetio radne akcije na trasi pruge Bosanski Šamac – Sarajevo. Mijić na prugu u izgradnji odlazi kao slikar, kao svojevrsni prikazivač ovog važnog događanja, a ne kao radnik. U tom je scenariju bilo predviđeno da se na terenu izrade skice – crteži, akvareli itd. – a da se po povratku u atelje slikaju velika ulja na platnu. Ovdje donosimo crtež koji prikazuje albansku omladinsku brigadu u izgradnji pruge Bosanski Šamac – Sarajevo. Ostavimo li društvena zbivanja nakratko po strani i fokusiramo li se na prizore, primijetit ćemo kako je Mijić, školovan na akademijama i carske i međuratne Europe u Beču, Pragu i Münchenu, jednu novu scenu, u osnovi jednu novu društvenu pojavu prikazao, služeći se tradicionalnim metodama. Podijelivši prizor u planove i prikazavši ga iz velike daljine, Mijić je ovim prizorima dao na važnosti i približio ih žanru povijesnog slikarstva.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content