Oznaka: 1944.

Đuro Tiljak, Lički zbijeg u St. Maria Bagno, Italia, 1944.

Đuro Tiljak
Lički zbijeg u St. Maria Bagno, Italia, 1944.
tuš na papiru
430 x 352 cm
MG-3797

Rodio se u Zagrebu 1895., a u istom je gradu 1923. završio Akademiju likovnih umjetnosti. Unovačen je 1915., i u vojsci boravi do 1919. kada se vraća na akademiju koju je već bio upisao prije rata. Pohađa slikarstvo kod Otona Ivekovića, slikara povijesnih scena, ali nezadovoljan studijem 1919. odlazi Moskvu. U Moskvi završava prvu godinu studija slikarstva u klasi Vasilija Kandinskog, ali ga više privlače francuski postimpresionisti, koje prvi puta vidi u galeriji Tretjakov. Na studijski boravak u Pariz odlazi 1928., ali ga po povratku socijalna osjetljivost približava umjetnicima iz grupe Zemlja, s kojima izlaže u nekoliko navrata. Početak II. svjetskog rata Tiljka će 1942. odvesti u partizane. Vijećnik je prvog zasjedanja AVNOJ-a, izrađuje plakate i novine, a 1944., zajedno s nekolicinom drugih umjetnika, pridružuje se zbjegu civilnog stanovništva koji je s Visa krenuo za južnu Italiju. U južnoj Italiji nastaju Tiljkovi ratni crteži.
Stradanje civilnog stanovništva, jedno je od glavnih obilježja II. svjetskog rata. U svojim ratnim crtežima, Tiljak tu temu predstavlja na dva načina. Prvo, prikazujući žene, od tereta stvari koje nose na leđima, pognute i u bijegu. Drugi način je vezan za boravak u južnotalijanskim logorima namijenjenim raseljenim civilima iz jugoistočne Europe. Na crtežu koji izrijekom spominje lokaciju jednog od logora (Santa Maria al Bagno), Tiljak prikazuje grupu žena u razgovoru; jedna od njih nosi drugačiju vrstu 'tereta' - malo dijete. Sredstva su jednostavna: jeftini papir i tuš; obrada motiva također. Prizor je u potpunosti oslonjen na simboliku žene i majčinstva.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Jeger, Antun Vrančić, 1944., Tomislav Krizman 1945.

   

Ivan Jeger (1911. – 1973.)

Antun Vrančić, 1944.
bronca
61 x 44 mm
MG-2892-594

Tomislav Krizman
1945.
srebro
pr. 43 mm
MG-2892-601

Ivan Jeger pripada maloj grupi studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu koji se tijekom redovnog studija (1932.-1936.) opredjeljuju za medaljerski životni poziv. Po završetku studija nastavio je specijalizaciju (1936.-1938.) kod Ive Kerdića, a kao nadareni majstor ostao je suradnikom u njegovom atelijeru do 1945. Od 1947. godine, nakon usavršavanja u Pragu, predavao je obradu kovina na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Cijeli svoj profesionalni vijek posvetio je medaljerstvu. Prva medalja Stari Majerić, 1938. izvedena je pod utjecajem njegovog profesora Ive Kerdića. Kasnije, naročito u portretnoj sitnoj plastici vješto sintetizira oblike i apstrahira detalje što rezultira njegovim najboljim djelima. Također izrađuje niz medalja, plaketa i znački za kulturne i sportske manifestacije i ostale društvene događaje s figuralnim i simboličkim kompozicijama.
Članovi Numizmatičkog društva 1944. godine naručuju kod Jegera izradu plakete poznatog šibenskog humanista Antuna Vrančića, tražeći da njegov lik bude izveden prema bakrorezu Martina Kolunića – Rote iz 16. stoljeća. Jeger je majstorski reproducirao viđeno prenijevši uspješno jedan medij u drugi. Sve pojedinosti bakroreza prenesene su u visoki reljef. Godinu poslije, radeći u sličnoj maniri po starijem grafičkom predlošku, oblikovao je plaketu Ivan Kitonić.
Potpuna zrelost Jegerovog umjetničkog medaljerskog izričaja ogleda se u portretnoj medalji Tomislav Krizman iz 1945. godine. Djelo je izvedeno u visokom reljefu svjetlosne modelacije. Pomoću naglašenog plasticiteta i nemirne forme ostvario je najbolju psihološku karakterizaciju našeg velikog grafičara i njegov dinamični unutarnji život.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb