Oznaka: 1941.

Velibor Mačukatin, Češljanje, 1941.

Velibor Mačukatin
(1919. – 2010.)
Češljanje, 1941.
bronca, 29.5 x 19 x 14 cm
MG-2225

Kipar i medaljar, diplomirao je kiparstvo 1946. godine u klasi F. Kršinića. Polazio je specijalku kod A. Augustinčića i bio mu suradnik pri realizaciji monumentalnih javnih spomenika.
Oblikovao je spomenike partizanske tematike, naglašene herojske geste, ali i javne spomenike stiliziranih oblika i zaglađene površine. Kao vrstan portretist izveo je brojne brončane reljefe i poprsja za javne ustanove, kao i za nadgrobne spomenike. U zamjetnom medaljerskom opusu, ističu se medalje s realističkim portretima (Portret Marine Baričević, 1993.). Autor je medaljerskih djela posvećenim raznim manifestacijama i obljetnicama originalnih kompozicija (Kongres žena u Parizu, 1945.).
Permanentna preokupacija bio mu je ženski akt te je ostvario zamjetan opus male plastike klasično impostiranih, stliziranih ili pak ženskih aktova naglašene erotičnosti slobodnije interpretiranim u brojnim erotskim crtežima i koloriranim kolažima.
Naga djevojka u opuštenoj sjedećoj pozi zaustavljena pokreta prikazana je u intimnom trenutku češljanja. Jedrina i snaga tjelesnosti postignuti su oblikovanjem sumarnih zaobljenih volumena čvrste forme i naglašene obrisne linije.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Pavao Perić, Djevojčice (s knjigom; Pjevačice), 1941.

Pavao Perić
(1907. – 1978.)
Djevojčice (s knjigom; Pjevačice), 1941.
terakota
MG-1440

Diplomirao je 1927. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je primio poduke od vodećih hrvatskih kipara toga doba, a najviše su na njega utjecali R. Frangeš-Mihanović i F. Kršinić.
Radio je skulpture u glini, bronci, kamenu i drvu. U malome formatu, pretežito u glini, izveo je niz zavičajnih ženskih skulptura. U bronci i kamenu realizirao je brojne realistične i lirske ženske portrete, kao i memorijalne spomenike. Okušao se i u drvenim reljefima i skulpturama nadahnut arhaičnim formama. Njegov jedinstven i zaokružen kiparski opus neosporno je dio kontinuiteta tradicije hrvatskog modernog kiparstva.
Autohtoni kiparski koncept najbolje je ostvario u ciklusu terakota žena iz Dalmatinske zagore naglašenih volumena i geste, koje oblikuje ekspresivnije ili gracilnije u njihovim karakterističnim pozama. Od seoskih djevojaka modelira profinjeni tip malih figurina folklorne idealizacije, dugih bogato nabranih haljina s uljepšanim licima. Dvije djevojčice u stavu kontraposta odišu mirnom unutarnjom koncentracijom mladenačke zanesenosti.

Tekst: Tatijana Gareljić muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content