Vanja Radauš
iz ciklusa „Dance macabre“ (crtež br. 43), 1936-1939.
lavirani tuš / kist na papiru
437 x 302 mm
MG-2722
Možda niti jedan drugi hrvatski umjetnik nije tako sustavno prikazivao ratna stradanja, kao što je to činio Vanja Radauš. Ovdje donosimo dva crteža iz ciklusa Dance Macabre nadahnutog Španjolskim građanskim ratom, dva prizora na koja se može gledati i kao na gorki komentar oba velika svjetska rata. Još je desetljećima nakon II. svjetskog rata, što kroz serije crteža, što kroz kiparske cikluse, Radauš bio zaokupljen prikazivanjem ratnog užasa. Rođen je 1906. u Vinkovcima, a kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti završio je 1930. Kao svi nadareni umjetnici u periodu između dva svjetska rata boravi u Parizu, a 1932. se priključio umjetničkoj grupi „Zemlja“. Spomenik palim hrvatskim vojnicima u I. svjetskom ratu, koji je postavljen na zagrebačkom Mirogoju, Radauš radi 1939.. U obradi skulpture, zamjetan je utjecaj Ivana Meštrovića (njegovog nekadašnjeg profesora na zagrebačkoj akademiji), ponajviše kroz tretman kršćanske teme „Pietà“. U dvorištu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, pak, stoji još jedan spomenik kojim je Radauš pokušao predočiti ljudska stradanja u I. svjetskom ratu. Riječ je o spomeniku „Ranjenik“ s kojim Radauš ponavlja motiv padajuće ljudske figure. Motiv klonulosti trajan je motiv u Radauševoj umjetnosti, a vidimo ga i na crtežima. U crtežima se pojavljuje još jedan Radaušu omiljeni motiv – ljudska lubanja kao univerzalni simbol ljudske prolaznosti.
Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb