Frano Kršinić, Plesačica, 1933.

Frano Kršinić
(1897. – 1982.)
Plesačica, 1933.
bronca
165,5 x 30 x 81 cm
MG-2200

Akademik i akademski kipar, praški student, zagrebački profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i rektor, lirskom dušom bio je uronjen u rodno mediteransko okruženje, a s umjetničkim i pedagoškim radom ostvarenim u Zagrebu. Svoju suptilnu, diskretnu i profinjenu oblikovnu formu zapečatio je umjetničkim djelovanjem više od pola stoljeća u hrvatskoj modernoj umjetnosti. Kršinić je na moderan način obnovio staru mediteransku kiparsku tradiciju, sjedinjujući visoku zanatsku kulturu oblikovanja s neposrednim shvaćanjem suštine stvari u kojemu dominira lirska osjetilnost, lakoća diskretnih pokreta i blagost ozračja. Opus mu je konsolidirana cjelina zaokruženih sintetskih oblika i visokih artističkih ostvarenja u punoj kiparskoj čistoći modelacije.
Majstor polaganoga senzibiliteta, perfekcionist i virtuoz, likovni je izričaj obogaćivao i usavršavao u svojemu najplodonosnijem razdoblju tijekom tridesetih godina, iz kojeg je graciozno pokrenuta Plesačica mekane izvedbe. Uspravljeni ženski akt vitkog tijela u stavu prema naprijed i glave spuštena pogleda u poluprofilu desno između uzdignutih savijenih ruku u raskoraku je, s desnom nogom na prstima i postavljena je na plitko izduženo postolje. Poetika mladoga ženskog tijela oblikovana je u besprijekornoj sintezi plastičnosti. Ljepota akta zrači spokojem i harmonijom, ritmičnošću i skladom prikaza.
Razrađujući motive žena Kršinić je dosegnuo metafizička načela bivstvovanja u kojemu se razrješava prastara antiteza tijela i duha. Njegovi poetski ženski aktovi najbolja su djela te vrste u našoj umjetnosti po svojoj čistoj ljepoti oblika i površine u kojima je ženstvenost uzdignuta do razine simbola.

Tekst: Tatjana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalni muzej moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Milivoj Uzelac, Platane, 1933.

Milivoj Uzelac
Platane, 1933.
ulje na platnu
117 x 89,5 cm
MG-1018

Snažna ekspresija i sugestivni koloristički kontrasti ubrajaju 'Platane' u vrhunska djela iz Uzelčeve najplodnije faze. Tijekom 1930-ih Milivoj Uzelac kao već renomirani umjetnik u Parizu i Cotignacu s izuzetnom kreativnom lakoćom slika brojne bravurozne prizore iz suvremenog života, često interpretirajući isti motiv u više varijanti. Spominjući se Matissa i Deraina Uzelac ostvaruje dojmljv niz gradskih prizora, ali i portreta i aktova u interijeru pri čemu na jedinstven način kombinira mimetičke dijelove slike s partijama u kojima se približava apstrakciji.
Milivoj Uzelac (Mostar, 1897 – Cotignac, 1977) je školovan u Banjoj Luci, Zagrebu i Pragu. Iako je 1923. godine odselio u Francusku nastavio je redovito izlagati u domovini te je iskustvima cézanneizma, ekspresionizma i naposljetku Lhoteova akademskog kubizma snažno utjecao na novu generaciju naših slikara između dva rata. Sudbine Milivoja Uzelca i Vilka Gecana intenzivno su se ispreplitale od rane mladosti te je za stvaralaštvo obojice podjednako bila važna komplementarnost Uzelčeve kreativne naglosti i Gecanove stvaralačke discipline.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.

Petar Dobrović, Kupari, 1933.

Petar Dobrović
Kupari, 1933.
ulje na platnu
55 x 73 cm
MG-1480

Slika Kupari iz 1933. paradigma je zrele stvaralačke moći, ali i apsolutne radosti života Petra Dobrovića. Hedonistička Dobrovićeva vizija mediteranskoga krajolika ostvarena je kolorističkim masama u ekstazi boje i vedrine.
Petar Dobrović je rođen u Pečuhu, a slikarstvo je diplomirao 1911. na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti. Nakon impresionističkih početaka, a osobito slijedom usavršavanja u Parizu 1912-14., prihvaća modernije koncepcije kubizma, cezanneizma i ekspresionizma. U Mađarskoj sudjeluje u avangardim pokretnima, a zbog političkog djelovanja u Pečuhu je 1921. bio i uhićen. Odlazi u Beograd, predaje na Umjetničkoj školi i redovito izlaže. Već se oko 1925. u prvim Dobrovićevim slikama s Hvara ističe veoma razvedeni kolorizam. Po povratku s drugog putovanja u Pariz te na Azurnu obalu s Milanom Konjovićem 1926-27., Dobrović se vraća dalmatinskim pejzažima i sve široj ekspanziji kolorizma. U Beogradu sudjeluje i u osnivanju grupe Oblik koja se od 1926. do 1939. zalaže za autonomiju umjetničke estetike i modernizam. U Krležinu časopisu Danas 1934. objavljuje crteže, vinjete i likovne kritike. Predan lijevim idejama građanske inteligencije, Miroslava Krležu i danasovce portretira okupljene u svom ateljeu i na svom najvećem platnu U redakciji časopisa „Danas“. Kao jedan od osnivača (1937.) predaje na Državnoj umetničkoj akademiji u Beogradu. U Dobrovićevoj je klasi 1940-41. studirao je i Edo Murtić.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content