Oznaka: 1924.

Vladimir Becić, Vera i Mira, 1924.

Vladimir Becić
Vera i Mira, 1924.
ulje, platno
70 x 65 cm
MG-2348

Zajednički portret kćeri Vere i Mire paradigma je magičnorealističkog ostvarenja u kojem Vladimir Becić potencira metafizički smisao prizora. Živahnost djevojčica koje su se za očevu ljubav  umirile pozirati Becić naglašava modelirajući ih kao omekšane ‘kubične’ volumene koje pravilno raspoređuje unutar nedefiniranog i ogoljelog prostora.

Vladimir Becić (Slavonski Brod, 1886. – Zagreb, 1954.) likovno školovanje započeto u Crnčićevoj i Čikoševoj školi u Zagrebu nastavlja 1905. na münchenskoj Akademiji, u klasi Huga von Habermanna gdje tada stasava europska linija naše likovne moderne, naš Münchenski krug, koji, uz Becića, čine Kraljević, Račić i Herman. Studij nastavlja u Parizu, a od 1916. do 1918. radi kao ratni slikar i izvjestitelj s bojišnica. U poraću je u idiličnom bosanskom Blažuju potaknuo nastanak prve umjetničke kolonije u državi. Od povratka u Zagreb 1924. do umirovljenja 1947. predavao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. S Ljubom Babićem i Jerolimom Mišeom osnovao je 1930. Grupu trojice. Unutar poetike »čistoga slikarstva« Trojica teže mimetičkom pristupu i kolorizmu kao stilsko-morfološkom idealu. S Drugim svjetskim ratom Becićeva se impulzivnost smiruje, a tonska skala sužava. U posljednjim godinama stvaralaštva vraća se mladenačkim slikarskim idealnima i slika otvoreno sezanistički.

Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Vladimir Varlaj, Voćnjak na selu, 1924.

Vladimir Varlaj
Voćnjak na selu, 1924.
ulje na platnu
57,5 x 73,4 cm
MG-1050

Sezanističke i ekspresionističke metode koje odlikuju stvaralaštvo praške četvorke, Vladimir Varlaj 1924. godine na slici Voćnjak na selu razvija u smislu ‘povratka redu’ te dosljednim reduciranjem pojedinosti do osnovnih struktura definiranih jednostavnim crtežom i rasporedom u planove. U duhu poetike magičnog realizma osobnu viziju svijeta izražava podređivanjem stvarna krajolika ili vedute pravilu apsolutne ravnoteže. Deskriptivnu boju zamjenjuje simboličnom, a prirodnu rasvjetu unutrašnjom.

Vladimir Varlaj umjetničko je obrazovanje započeo u Zagrebu kod profesora Tomislava Krizmana, a Višu školu za umjetnost i obrt završio je kod Emanuela Crnčića. S ruskog se fronta vraća kao invalid 1917., a već sljedeće godine odlazi prijatelju Milivoju Uzelcu u Prag. Nije sačuvana nijedna Varlajeva slika prije prvog nastupa na zagrebačkom Proljetnom salonu 1919. godine. Uz Proljetne salone, od 1921. do 1927. redovito je sudjelovao i na izložbama Grupe nezavisnih umjetnika koju je inicirao Ljubo Babić. Varlajevu antologijsku nisku pejzaža i veduta naglašene plastičnosti i iznimne sugestivnosti već 1934. godine prekida teška bolest. Kasnijim mrtvim prirodama kao da se oprašta i od slikarstva i od života. Umire 1962. a da nikada nije samostalno izlagao.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content