Oznaka: 1922.

Milivoj Uzelac Berba, 1922.

Milivoj Uzelac
Berba, 1922.
ulje na platnu
147 x 115 cm
MG-1047

Berba iz 1922. godine, kao i ranije Uzelčeve slike pod utjecajem su Miroslava Kraljevića, ekspresionizma, kasnog akademskog Lhoteovog kubizma i Cézanneove likovne tehnike. Kompozicija je izvedena za vrijeme Uzelčevog boravka u Zagrebu te najavljuje novu preokupaciju bojom i čvrstom modelacijom koja će kulminirati po njegovom skorom odlasku u Pariz. Prednjim planom dominira lik umjetnikove supruge Nataše kojoj umjetnik dodaje već ubrane plodove života. Uzelac ovom slikom reinterpretira temeljni biblijski prizor s Adamom i Evom postavljajući ga obrnutim redom od uvriježenog.
Milivoj Uzelac poznat je hrvatski slikar, grafičar i ilustrator, rođen u Mostaru 1897. godine. Nakon gimnazije u Banjoj Luci slikarsko obrazovanje nastavlja 1912. godine u Zagrebu u slikarskoj školi Tomislava Krizmana, a potom 1913. i 1914. kod Otona Ivekovića u Privremenoj školi za umjetnost i umjetni obrt. Kao vojni bjegunac u Pragu od 1915. do 1919. godine radi u ateljeu mentora i mecene Jana Preislera te povremeno pohađa predavanja na Akademiji. Nakon Prvog svjetskog rata vraća se u Zagreb i na Proljetnom salonu izlaže energične kompozicije i ekspresionistički oblikovane portrete i aktove.
Iako je od 1923. do smrti 1977. kontinuirano živio i radio u Francuskoj Uzelac je redovito izlagao i u Hrvatskoj te je trajno i bitno utjecao na našu likovnu scenu.

Tekst: Lorena Šimić, kustosica pripravnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Milivoj Uzelac, Alegorija Jeke, 1922.

Milivoj Uzelac
Alegorija Jeke, 1922.
ulje na platnu
208,2 x 100 cm
MG-1015

Alegorija jeke, specifičnog, izduženog formata nastaje po narudžbi za Roberta Deutscha-Maceljskog, veletrgovca i industrijalca, jednog od najutjecajnijih mecena na zagrebačkoj likovnoj sceni između 1910. i 1939. Dio je ciklusa dekorativnih kompozicija s alegorijskim prikazima ljepote, jeke, glazbe i rada. Prikazom dominira figura gole žene,konstruirane klasičnom upotrebom volumena i karakterističnim zelenim i smeđim nijansama. Krajolik u pozadini je u potpunosti apstrahiran, kristaliziran i zgusnut u drugi plan. Dubinski redukcionizam i oplošenje slike tipični su za Uzelčevo slikarstvo početkom 1920-ih kada dominira utjecaj kubo-konstruktivizma i ekspresionizma forme.
Milivoj Uzelac (Mostar, 1897. – Pasto Sobre, Cotignac, 1977.) dolazi u Zagreb 1912. godine, kratko uči grafiku kod T. Krizmana, a od 1912. do 1914. studira slikarstvo na Privremenoj školi za umjetnost i umjetni obrt kod O. Ivekovića. Ratne godine prekidaju njegovo studiranje, ali 1915. kao vojni bjegunac odlazi u Prag gdje povremeno studira na akademiji i radi u slikarskom ateljeu Jana Preislera. U Zagreb se vratio 1919. no ne zadugo, već 1923. odlazi u Pariz u kojem je proveo gotov čitav život, do 1963., kada seli na imanje Pasto Sobre u južnoj Francuskoj gdje ostaje do smrti. Autor je mnogobrojnih crteža, ilustracija književnih djela, zidnih dekoracija (dekoracije na jugoslavenskom paviljonu na Međunarodnoj izložbi u Parizu, 1937), predložaka za tapiserije, plakata i kazališnih scenografija.

Tekst: Marta Radman, kustosica pripravnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Petar Pallavicini, Don Quijote, 1922.

Petar Pallavicini
(1886. – 1958.)
Don Quijote, 1922.
bronca
44,5 x 43 x 25 cm
MG–4466

Polazio je kiparsko-klesarsku školu u Hořicama u Češkoj (1905. – 1909.) i Akademiju u Pragu (1909. –1912.). Bio je profesor na Umjetničkoj školi u Beogradu (1924.–1937). Oblikovao je originalne portrete reduciranih oblika i poetične ženske figure naglašene vertikale.
Isprva je bio pod utjecajem I. Meštrovića, a od početka 1920. – ih godina izgradio je vlastiti stil moderniziranih oblika. Pojednostavnjena forma svedena na voluminozni crtež s plastično prezentiranim osnovnim karakteristikama razvidna je na portretima nastalih u tom razdoblju, a već se uočava na realističnom Portretu inženjera I. Domicela iz 1919. godine. Mekano modelirani djevojački akt u sjedećoj pozi Lopudska ljepotica iz 1930. godine pripada njegovom Jadranskom ciklusu lirskih ženskih figura.
Stilizirani portret Don Quijotea duguljastog lica svedenih i rezanih deduktivno izvedenih sintetiziranih oblika na glatkoj teksturi poprsja pripada antologiji hrvatskog kiparstva.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content