1918. – Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Robert Jean-Ivanović, Klečeći ženski akt, 1918.

Robert Jean-Ivanović
(1889. – 1968.)
Klečeći ženski akt, 1918.
lijevanje, bronca
27,2 x 12,5 x 16,7 cm
MG-2511

Hrvatski kipar, maketar i srednjoškolski nastavnik, studirao je kiparstvo na akademijama u Zagrebu (1908. – 1909., 1911. - 1914.) i Münchenu (1909. -1910.), a 1915. -1916. godine usavršavao se na praškoj Umjetničkoj akademiji.
Temelji stvoreni na zagrebačkom studiju u klasi profesora Roberta Frangeša–Mihanovića, početna inspiracija münchenskim jugendstilom i klasicističkim praškim okruženjem s podsjećanjima na angažiranu ikoniku Constantina Meuniera te lirske aktove Ivana Meštrovića, potka su umjetničkog stvaralaštva Roberta Jeana Ivanovića. U središtu njegove likovne preokupacije je ljudska figura i portret. U početku su to studije muškog tijela i dinamično razlomljene muške figure pri teškom fizičkom radu u kojima je razrađivao pojedinačna napregnuta tijela izražajnih muskulatura te ih objedinjavao u kompozicije u ciklusu Rad (1915.-1918.). Usporedno stvara djela nadahnuta simbolizmom iz ciklusa Ljubav (1918./19.).
Najveću tematsku cjelinu unutar Ivanovićeva opusa sačinjavaju poetizirane studije ženskih figura. Bilo da su izvedeni u punoj plastici ili plićem reljefu, karakterizira ih eterični prikaz, mekoća i nježnost izvedbe, gracilni stav i nježna modelacija poput reljefa Djevojke s ružom (oko 1920.) i Portreta mlade djevojke (1922.). Mramorni ženski torzo (oko 1937.) i njegova brončana izvedenica Ženski torzo – Amazonka (oko 1940.), posljednji su kiparovi dosezi ljepote ženskog tijela izbalansirane harmonije i poetiziranog sadržaja.
Skulptura Klečeći ženski akt je komorno intimističko djelo secesijske stilizacije. Mlada djevojka je u zanimljivom sjedećem stavu uspravljenih leđa, podvijene desne noge i lijeve povijene u koljenu. Lijeva ruka odmaknuta je od tijela s malim čvrstim grudima i položena je na istak na kojemu sjedi. Glava je lagano pognuta, ozbiljnog izraza lica, kose razdijeljenom nad čelom, složenom i svijenom na ušima. Svjetlo nesmetano klizi po glatkim površinama, stvarajući ugođaj ljupkosti i nježnosti.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb ©
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Meštrović, Djevojka s lutnjom, 1918.

Ivan Meštrović

(1883. – 1962.)

Djevojka s lutnjom, 1918.

lijevanje, bronca

45,5 x 27 x 19,5 cm

MG-2952

Najveći hrvatski moderni kipar, školovan je u ozračju bečke secesije i njen je najistaknutiji predstavnik u mediju skulpture. Meštrovićeva monumentalna, religiozna i intimna djela pripadaju univerzalnim umjetničkim vrednota. Njegova secesijska morfologija traje, razvija se i postaje sve istančanija i profinjenija krajem drugog desetljeća dvadesetog stoljeća kada uz religioznu tematiku razvija i glazbene teme pretočene u melodiozne oblike reducirane anatomije istančane linearnosti, kao što su elegantne izvijene figure žena sa žičanim glazbalima, koje sve više minimizira gotovo ih svodeći na bestjelesnu masu s elegantno isprepletenim rukama koji prebiru po nepostojećim glazbalima.

Tom nizu pripada stilizirani portret Djevojke s lutnjom s glazbenom temom oblikovanom secesijskom formom. Elegantni lik djevojke pognute je glave, zadubljene u glazbu, poniknutih očiju, izduženog dugog vrata uz koji prijanja povijena ruka dugih prstiju koji dotiču žice lutnje. Odvojeni palac i kažiprst upućuju na pokret kojim se prebire po žicama pretpostavljenog glazbala. U tom smislu može se govoriti o likovno apstraktnoj koncepciji i utjelovljenju glazbe same po sebi ezoterične i nevidljive. Sukladno tome kiparski likovni prikaz s tankim plitkim postoljem izveden je u poluvolumenu u obliku kalupa šupljog naličja.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Ivan Meštrović, Anđeo s frulom, 1918.

Ivan Meštrović
(1883. – 1962.)
Anđeo s frulom, 1918.
bronca, 135 x 36 x 14 cm
MG-814

Najveći hrvatski moderni kipar, školovan je u ozračju Bečke secesije i njen je najistaknutiji predstavnik u mediju skulpture. Meštrovićeva monumentalna, religiozna i intimna djela pripadaju univerzalnim umjetničkim vrednota. Njegova secesijska morfologija traje, razvija se i postaje sve istančanija i profinjenija krajem drugog desetljeća dvadesetog stoljeća kada uz religioznu tematiku razvija i glazbene teme pretočene u melodiozne oblike reducirane anatomije istančane linearnosti, kao što su elegantne izvijene figure žena sa žičanim glazbalima, koje sve više minimizira gotovo ih svodeći na bestjelesnu masu s elegantno isprepletenim rukama koji prebiru po nepostojećim glazbalima.

Tom nizu pripada skulptura Anđela s frulom predstavljenog kao akt mladića nježne fizionomije, gracilne forme i opuštenog stava. Glava je u profilu, prekrižene savijene ruke naprijed uz tijelo dočaravaju stav u kojem se drži zamišljena frula. Od ramena glavu zakriljuju stilizirana krila. Noge su prekrižene ispod koljena, ispred s povijenom lijevom nogom a desnom čvrsto oslonjenom na postolje. Figuru odlikuje secesijska linearnost i plošnost mekih i fluidnih ploha. Skulptura je straga šuplja što doprinosi ezoteričnosti percepcije.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Milan Steiner, Pogled na savsku dolinu, 1918.

Milan Steiner
Pogled na savsku dolinu, 1918.
ulje / platno 65 x 74,5 cm
MG-1134

Milan Steiner (1894.–1918.) diplomirao je na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt 1916. godine u Zagrebu, kada izlaže na završnoj studentskoj izložbi. Nevelik Steinerov opus nastao je u nepunih pet godina te se ističe svojom likovnom kvalitetom. Unutar domaće likovnosti oslanja se na baštinu Miroslava Kraljevića, dok su od međunarodnih utjecaja vidljivi oni Maxa Liebermanna i Maxa Slevogta. Kritika ističe specifičnost i unutarnju koheziju Steinerova slikarstva koja predstavlja kontinuitet slikarstva Minhenskog kruga.
Steinerov Pogled na savsku dolinu iz 1918. godine jednostavno je komponiran pejzaž u sivim i ugašenim pastelnim tonovima zelene i plave. Značajna je karakteristika slike sumarnost prikaza krajolika i geometriziranih oblika skromne arhitekture u njezinu središtu. Minimalizmu cjeline doprinose pravilni horizontalni pojasi neba i rijeke naznačeni dvjema nijansama sive u gornjoj trećini slike te zelenkasto smeđa padina golog brijega u njezinom donjem dijelu. Gust, pastozni namaz boje i diskretnije vidljiv potez kistom vežu ovu sliku uz tradiciju Minhenovaca.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić© Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Robert Jean-Ivanović, Klečeći ženski akt, 1918.

Robert Jean-Ivanović
(1889. – 1968.)
Klečeći ženski akt, 1918.
bronca
27.2 x 12.5 x 16.7 cm
MG–2511

Hrvatski kipar, medaljer, maketar i srednjoškolski nastavnik, studirao je kiparstvo na akademijama u Zagrebu (1908. – 1909., 1911. 1914.) i Münchenu (1909. -1910.), a 1915. -1916. godine usavršavao se na praškoj Umjetničkoj akademiji.U središtu njegove likovne preokupacije je ljudska figura i portret. U početku su to studije muškog tijela i dinamično razlomljene muške figure pri teškom fizičkom radu koje je objedinio u ciklusu Rad (1915. -1928.). Realizirao je i više javnih spomenika i realističnih portreta kao što je Portret slikara Karla Mijića iz 1939. godine.Najveću tematsku cjelinu unutar Ivanovićeva opusa sačinjavaju poetizirane studije ženskih figura uključujući cikluse Ljubav (1918. – 1919.) i Plesačice (1923. – 1936.). Bilo da su izvedeni u punoj plastici ili plićem reljefu, karakterizira ih eterični prikaz, mekoća i nježnost izvedbe, gracilni stav i nježna modelacija poput reljefa Djevojke s ružom (oko 1920.) i Portreta mlade djevojke (1922.). Mramorni ženski torzo (1937.) i njegova brončana izvedenica Ženski torzo – Amazonka (oko 1940.), posljednji su kiparovi dosezi ljepote ženskog tijela izbalansirane harmonije i poetiziranog sadržaja. Klečeći ženski akt iz 1918. godine, izveden u zanimljivom sjedećem stavu je intimistička skulptura secesijske stilizacijie.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Milan Steiner, Na kiši, 1918.

Milan Steiner
Na kiši, 1918.
ulje / platno
34,4 x 46,4 cm
MG-2261

Slika Na kiši iz 1918. godine sumarnim prikazom i koloritom u sivim tonovima uprizoruje svakodnevnu urbanu scenu. Ekspresionistički naboj cjeline, dinamizam ljudskog pokreta i dojam kiše koja pada postignuti su specifičnim stavovima prikazanih figura, koje sugeriraju dugi, kosi, vidljivi i pastozni potezi kista.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ljubo Babić, Krist, 1918.

Ljubo Babić
Krist, 1918.
ulje / platno
76 cm x 76 cm
MG-4279

Slikar i povjesničar umjetnosti Ljubo Babić (1890.–1974.) iznimno je važna figura hrvatske kulture i umjetnosti. Nakon školovanja na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, gdje mu predaje Menci Clement Crnčić, studira na Akademiji u Münchenu. Također je diplomirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Djelovao je kao profesor na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, kasnijoj Akademiji Likovnih umjetnosti te kao ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu i član JAZU.

Na kvadratnom formatu slike prikazan je stliziran i geometriziran lik mrtvog Kristova tijela položenog po dijagonali, omotan u platneni povoj do vrata. Glava sklopljenih očiju prikazana je s aureolom, simbolom svetosti. Na čistoj pozadini ističe se još jedino izduženi vrč, desno do Kristove glave. U donjem dijelu slike, desno do Kristovih nogu, položena je kruna od trnja kao simbol mučeništva. Slika ujedinjuje ekspresionističke tendencije sa zaostacima jugendstilskog oblikovanja, karakterističnog za monumentalizam grupe “Medulić“, paralelizam kojih je stilski obilježio prvu fazu Hrvatskog proljetnog salona tijekom razdoblja 1916. do 1919. godine.

Gabriel Jurkić, Put u vječnost, 1918.

Gabriel Jurkić
Put u vječnost, 1918.
ulje / platno
103,5 x 200 cm
MG-7358

Slikar Gabriel Jurkić (1886.–1974.) likovno je obrazovan u Zagrebu (privatna umjetnička škola Čikoša i Crnčića te Viša škola za umjetnost i obrt) te Beču na Akademiji i specijalnoj školi Kazimierza Pochwalskog. Njegovo rano slikarstvo pripada simbolističkom izričaju s jasnim poveznicama s djelom Giovannija Segantinija, dok mu je kasniji opus bliži realizmu i osunčanom plenerizmu. Živio je i radio u Sarajevu, a potom se nastanio u franjevačkom samostanu Gorica u Livnu.
U noćnom pejzažu cvjetne livade, pod golemim zvjezdanim nebom prikazan je krilati anđeo u bijelom u podnožju kamenih, osvijetljenih stepenica. Jurkićeva slika Put u vječnost iz 1918. godine svim odrednicama potvrđuje program europskog simbolizma: odabirom teme, divizionističkom tehnikom izduženih poteza kistom, korištenjem nejasnih, miješanih nijansi boja te uporabom sugestivnog, dramatičnog kontrasta svjetla i tame.

Otkup slike za Zbirku Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti omogućen je donacijom Zaklade Adris.

Tekst: Ivana Rončević viša muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Đuro Tiljak, Plavi krajolik, 1918.

Đuro Tiljak
(1895.–1965.)
Plavi krajolik, 1918.
akvarel, olovka / papir
27 x 22 cm
MG-3496

Đuro Tiljak (1895.–1965.) školovan je na Akademiji u Zagrebu te u Moskvi kod Vasilija Kandinskog, čiju nastavu pohađa tijekom 1919. godine. Usavršavao se također u Parizu. Uz kritičarski i urednički te pedagoški rad u školama i na zagrebačkoj Akademiji, važna je njegova izlagačka djelatnost, osobito ona vezana uz Proljetni salon tijekom 1920-ih godina i izložbe grupe „Zemlja“. Bio je član JAZU. Tiljkovo slikarstvo kreće se od ranih, istančanih akvarela preko magičnog realizma trećeg desetljeća 20. stoljeća do poetičnog realizma pejzaža i dramatične figuracije ratnih prizora, da bi konačno zaokružio svoj opus povratkom akvarelima na rubu apstrakcije.
Plavi krajolik Đure Tiljka pripada ranom umjetnikovu stvaralaštvu, kada se u njegovim akvarelima očituje naglašen senzibilitet za izražajnost tonskog nijansiranja. Prikaz egzistira na granici figuracije i apstrakcije, što je potvrđeno i samim nazivom djela.

Kolačići