Oznaka: 1916.

Joso Bužan, Kopači, 1916.

Joso Bužan
Kopači, 1916.
ulje / ljepenka
19 x 24,5 cm
MG-415

Joso Bužan (1873.–1936.) se slikarski obrazovao u Zagrebu, Beču, Njemačkoj i Italiji. Najčešće je slikao genre prizore iz života sela, osobito zagrebačke okolice te portrete. Stilski njegov likovni izraz pripada plenerističkom i pseudoplenerističkom realizmu i kolorizmu neujednačene kvalitete. Bio je aktivan na hrvatskoj likovnoj sceni na prijelazu 19. u 20. stoljeće te je stoga njegovo ime neizbježno spomenuti.
Slika malog formata Kopači iz 1916. godine tipičan je primjer Bužanova slikarstva. Jednostavnu kompoziciju od tri glavna elementa neba, tla i linije težaka u radu dinamiziraju dijagonale njihove raspodjele. U jednostavnoj kolorističkoj shemi dominiraju proljetno svjetlo zelena i smeđa boja tla, azurna vedrog neba te bijela oblaka i težačkih nošnji.

Tekst : Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Ivan Meštrović, Karijatida, oko 1908., Magdalena i Isus, 1916.

 

 

 

 

IVAN MEŠTROVIĆ

(1883. – 1962.)

 

Karijatida

oko 1908.

drvo, 74 x 19 x 13 cm

MG-813

 

Magdalena i Isus

drvo, 176 x 133,8 cm

MG-815

 

Početkom 20. stoljeća, u duhu svog vremena i secesije kao stilskog pravca, formira se jedan od naših najvećih kipara: Ivan Meštrović. Po postulatima moderne, poseže za arhajskom formom i drvom kao materijalom u kojem oblikuje Karijatidu „konstruktivne arhitektonike“, prikazanu kao ženski stojeći akt naglašene vertikale, linearne draperije prebačene preko nadlaktice uzdignute savijene lijeve ruke i ovalne pognute glave. Desna ruka spuštena je uz tijelo i savijena unatrag u visini struka. Kompaktna kompozicija omekšana je stiliziranim linijama. Drvo je uglačane teksture, fluidnog toka obrisnih linija i ploha po kojima svjetlo mekano akcentuira izbočine.

 

Nakon nacionalnog ciklusa Ivan Meštrović sve se više okreće religioznim motivima kao univerzalnim. Ciklusu kristoloških drvenih reljefa pripada prizor Isusa i Marije Magdalene. Figuralno natrpana interijerska scena pomazanja Kristovih nogu od strane Marije Magdalene izvedena je u plitkom reljefu izražajne plošnosti i linearnosti gotičkih figura s naglaskom na izdužene ruke glavnih likova scene. Centralni prizor sjedećeg Krista i klečeće Marije Magdalene naglašava pozadinska horizontalna figuralna kompozicija. Likovnost i ekspresivnost kompozicije urezane u drvenu ploču postignuta je besprijekornom linearnom stilizacijom.

 

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Zlatko Šulentić, Čovjek sa crvenom bradom, 1916.

Zlatko Šulentić
(1893.–1971.)
Čovjek s crvenom bradom, 1916.
ulje / platno
100, 5 x 70 cm
MG-3874

Zlatko Šulentić (1893.–1971.) je slikarski obrazovan na zagrebačkoj Privremenoj školi za umjetnost i umjetni obrt te na Akademiji u Münchenu koju pohađa u razdoblju od 1911. do 1914. godine. Značajna je Šulentićeva pedagoška djelatnost, osobito na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Njegov slikarski opus primarno je obilježen intenzivnim kolorizmom koji se stilski kreće od ekspresionističkih tendencija do onih intimističkih, ali i do ruba lirske apstrakcije. Prvi puta je izlagao na znamenitoj prvoj izložbi Hrvatskog proljetnog salona u Zagrebu.

Upravo je u godini održavanja ove izložbe, 1916. naslikan antologijski Čovjek s crvenom bradom, iako je u sklopu proljetnosalonskih izložbi izložen tek naknadno 1919. godine. Na portretu muškarca u sjedećem stavu u gotovo punoj figuri zamjetna je sezanistička konstrukcija prostora, koju je Šulentić usvojio za svoga pariškog boravka. U inače neutralnoj paleti sivih i modro-sivih tonova ističe se koloristički akcent prekriženih ruku i lica, osobito brade, u komplementarnim kontrastima zelenih i crvenih nijansi. Izražajnost ovoga kolorističkog postupka smatra se ranim nagovještajem ekspresionističkih tendencija u okviru proljetnosalonskih izložbi, koje su karakteristične upravo za njihovu drugu fazu od 1919. do 1921. godine.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Đuro Tiljak, Obala Korane, 1916.

Đuro Tiljak
Obala Korane, 1916.
akvarel, olovka / papir
24,5 x 23,5 cm
MG-3495

Đuro Tiljak (1895.–1965.) školovan je na Akademiji u Zagrebu te u Moskvi kod Vasilija Kandinskog, čiju nastavu pohađa tijekom 1919. godine. Usavršavao se također u Parizu. Uz kritičarski i urednički te pedagoški rad u školama i na zagrebačkoj Akademiji, važna je njegova izlagačka djelatnost, osobito ona vezana uz Proljetni salon tijekom 1920-ih gopdina i izložbe grupe „Zemlja“. Bio je član JAZU. Tiljkovo slikarstvo kreće se od ranih, istančanih akvarela preko magičnog realizma trećeg desetljeća 20. stoljeća do poetičnog realizma pejzaža i dramatične figuracije ratnih prizora, da bi konačno zaokružio svoj opus povratkom akvarelima na rubu apstrakcije.

Rani Tiljkov akvarel Obala Korane iz 1916. godine djelo je gotovo lisrkog ugođaja na rubu apstrakcije i figuracije u istančanom nijansiranju tonova zelene, plave i smeđe. Bogatstvo i promišljenost tonalne gradacije prizora očituje se u obrnuto proporcionalnom odnosu količine modrih i zelenih tonova u prikazu krošanja uz obalu, odnosno njihova odraza u vodi.

Tekst: Ivana Rončević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ljubo Babić, Crna zastava, 1916.

Ljubo Babić
(1890.–1974.)
Crna zastava, 1916.
ulje / drvo
181 x 100 cm

Na privremenom ustupanju djela za izlaganje Nacionalni muzej moderne umjetnosti zahvaljuje Kallay Collection.

Slikar i povjesničar umjetnosti Ljubo Babić (1890.–1974.) iznimno je važna figura hrvatske kulture i umjetnosti. Nakon školovanja na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, gdje mu predaje Menci Clement Crnčić, studira na Akademiji u Münchenu. Također je diplomirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Djelovao je kao profesor na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, kasnijoj Akademiji Likovnih umjetnosti te kao ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu i član JAZU.
Slika Crna zastava iz 1916. godine jedna je od najznačajnijih Babićevih slika. Naslikana je nakon smrti cara Franje Josipa dok je Babić promatrao Zagreb u crnini s prvog kata zgrade u Ilici. Nelagoda pogleda odozgor na prizor kolone ljudi na ulici ispod sugestivno obješene crne zastave pojačana je korištenjem tamnih tonova. Čitav prizor slikan je kao da je u vrtlogu stvarajući dojam nestabilnosti i tjeskobe. Sitni likovi u dnu slike gube se u prijetećoj, zastrašujućoj golemosti nestabilnog, uskovitlanog prostora.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Ljubaznošću Kallay Collection © Kallay Collection

Đuro Tiljak, Proljetne krošnje, 1916.

Đuro Tiljak
Proljetne krošnje, 1916.
gvaš, tempera / papir
19 x 25,8 cm
MG-2988

Đuro Tiljak (1895.–1965.) školovan je na Akademiji u Zagrebu te u Moskvi kod Vasilija Kandinskog, čiju nastavu pohađa tijekom 1919. godine. Također se usavršavao u Parizu. Uz kritičarski i urednički te pedagoški rad u školama i na zagrebačkoj Akademiji, važna je njegova izlagačka djelatnost, osobito ona vezana uz Proljetni salon i izložbe grupe „Zemlja“. Bio je član JAZU. Tiljkovo slikarstvo kreće se od ranih, istančanih akvarela preko magičnog realizma trećeg desetljeća 20. stoljeća do poetičnog realizma pejzaža i dramatične figuracije ratnih prizora, da bi konačno zaokružio svoj opus povratkom akvarelima na rubu apstrakcije.
Proljetne krošnje Đure Tiljka svjedoče umjetnikov senzibilitet za tonsko nijansiranje, što osobito dolazi do izražaja u njegovim akvarelima. Neuobičajen odabir slikarskog motiva pogleda izbliza kroz gustu krošnju, koja gotovo zastire pogled na okolinu, smješta prikaz na granicu figuracije s apstrakcijom u zelenim, plavim i smeđim tonovima.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content