1914. – Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Robert Auer, Natura morte, 1914.

Robert Auer
Natura morte, 1914.
ulje na platnu
80,5 x 70,8 cm
MG-358

Robert Auer (1873.–1952.) učio je slikarstvo na Obrtnoj školi u Zagrebu, Umjetničko-obrtnoj školi u Beču i na Akademiji u Münchenu, kamo odlazi 1895. i izlaže u okviru munchenske secesije 1896. godine. Sa suprugom slikaricom Leopoldinom Auer Schmidt, 1987. otvara privatnu umjetničku školu u Zagrebu, koju su polazili Tomislav Krizman i Joso Bužan. Sudjelovao je u osnivanju Lade i Društva hrvatskih umjetnika. Značajna je njegova pedagoška djelatnost u Obrtnoj školi od 1905. godine te na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu od 1918. godine. Stilski Auer radi na tragu münchenskog akademizma i jugendstila, a idealizirani realizam portreta i akta naročito je bio popularan među građanstvom njegovog vremena. Auerova Natura morte iz 1914. godine slikana je solidnim akademskim načinom tonskoga slikarstva u zagasitim tonalitetima komplementarnih bordo i zelenih tonova, s naročito uspješnim, gotovo majstorski prikazanom materijom prozirućeg stakla i medija vode u najvećoj staklenci. Uvjerljivo prikazana nijema postava pripreme zimnice (na kojoj je hotimično izostavljen ljudski lik) s ugašenim tonovima crvenih, žutih i zelenih paprika te duboko zelenoga, zemljanog vrča aranžiranih na bijeloj draperiji platnenoga stoljnjaka oživljuje geometrijski planiranu osnovnu shemu kompozicije s podjelom na tri jasne zone: donja horizontalna zona bijele nabrane draperije, gornje dvije trećine uspravnoga formata u stražnjem planu crveno-smeđe pozadine oživljene posuđem i povrćem ovješenim po zidu te srednja horizontalna zona s 'protagonistom' scene – aranžiranom mrtvom prirodom rasprostrtom površinom stola.

Tekst: dr.sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Petar Dobrović, Predjel grada N., 1914.

Petar Dobrović
Predjel grada N., 1914.
ulje na platnu
73 x 97,8 cm
MG-1483

Obitelj Petra Dobrovića (1890.–1942.) porijeklom je iz Slavonije, iz Daruvara, odakle se odselila u Mađarsku. Dobrović je slikarstvo studirao u Budimpešti tijekom razdoblja od 1909. do 1911., gdje prvi puta i izlaže u Muzeju lijepih umjetnosti 1911. godine. U rodnom Pečuhu družio se s književnikom Miroslavom Krležom. Razdoblje od 1912. do 1914. godine provodi u Parizu kada nastaje serija sezanovskih i kubističkih crteža. Po povratku iz Pariza objavljuje grafike u nizu uglednih mađarskih časopisa i novina, primjerice: Tett, Ma i Nvugat. Godine 1919. Dobrović samostalno izlaže u Zagrebu i Novom Sadu te u Parizu na Izložbi jugoslavenskih umjetnika. U francuskoj metropoli ponovno boravi tijekom razdoblja od 1926. do 1930. godine. Ondje posjećuje izložbe te piše kritike za pariške i njemačke novine. Između 1923. i 1925. godine Dobrović je predavao u Beogradu u Umjetničkoj školi, a od 1937. godine radio je kao professor na beogradskoj Akademiji, u čijem je osnivanju i sudjelovao. Također je jedan od osnivača umjetničke grupe Oblik, koja je osnovana 1926. godine u Beogradu te je sukladno aktualnim europskim trendovima promovirala povratak realizmu i plastičnim vrijednostima slikarstva. Značajni su Dobrovićevi ljteni boravci na Hvaru i u Dubrovniku, gdje je nastao niz pejzaža i portreta u tehnikama ulja i akvarela. Dobrovićevo je slikarstvo naročito obilježio koloristički realizam četvrtog desetljeća 20. stoljeća.
Dok je industrijska veduta Anke Krizmanić na slici Radničko predgrađe Nova Ves, 1912. naznačena u donjoj trećini slike, a druge dvije trećine zauzima pozadinski krajolik, Dobrović istoj temi pristupa tako da gotovo čitavom površinom slike dominira prikaz grada. Prisustvo prirode nagoviješteno je tek trokutastim ulomkom plavičastog neba stiješnjenim uz gornji rub slike. Unatoč tome, dojam na objema slikama je sličan i naglašava grubost širenja modernog industrijskog grada nauštrb prirode te posjeduje izvjesno socijalno značenje. Iako u drugom registru toplih crvenkasto-narančastih i smeđih tonova, poput Krizmanićkina, i Dobrovićev je kolorit ugašen, a strukturu slike obilježava naglašena geometrija kubusa arhitekture.

Vlaho Bukovac, Autoportret sa sportskom kapom, 1914.

Vlaho Bukovac
Autoportret sa sportskom kapom, 1914.
ulje / ljepenka
45,9 x 38,3 cm
MG-2381

Vlaho Bukovac (1855.–1922.) jedna je od ključnih osoba u umjetnosti i kulturi hrvatske moderne. Školovan u Parizu, poznat je po svojoj internacionalnoj karijeri (Francuska, Engleska, SAD, Beč, Češka). Bukovčevo slikarstvo stilski se kreće od akademskog realizma zagrebačkog razdoblja šarene škole do osebujnog priklanjanja simbolizmu na portretima i aktovima nastalih tijekom posljednjih dvadesetak godina njegova života kada je radio kao profesor na praškoj Akademiji.
Toj fazi pripada Autoportret sa sportskom kapom, naslikan 1914. godine, slikan tamnijom gamom boja u pretežno smeđim i žutim tonovima. Izveden je osebujnom inačicom tehnike divizionizma koja je obilježila europski simbolizam na prijelazu stoljeća počevši od lombardskog slikarstva Segantinija, Pellizze da Volpeda, Morbellija i drugih krajem 19. stoljeća, odakle se u specifičnim varijantama proširio čitavom, osobito srednjom Europom. Riječ je o slikanju u kratkim linijama poteza čime se stvara specifična, vibrantna površina platna suglasna sa simbolističkim ugođajem. Bukovac se smatra ključnom figurom u širenju ove slikarske tehnike na praškoj Akademiji. Bukovčev pogled iz sjene šilterice samouvjereno je usmjeren ka promatraču, dok je mondena ležernost majstora naglašena stavom figure, sportskom kapom i upaljenom cigaretom u ustima.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Kolačići