Oznaka: 1911.

Vladimir Becić, Klasija, 1911.

Vladimir Becić
Klasija, 1911.
ulje na platnu, 55,5 x 68 cm
MG-2270

Vladimir Becić (1886.–1954.) polazio je u Zagrebu privatnu slikarsku školu Mencija Clementa Crnčića i Bele Čikoša Sesije. Poput Miroslava Kraljevića, i on prekida studij prava te 1905. godine odlazi u München studirati slikarstvo. Ondje, između ostaloga, upisuje slikarsku klasu kod Huga von Habermanna, gdje se između 1905. i 1910. godine kreću i Račić, Kraljević i Herman (Minhenski krug). U Pariz odlazi 1909. godine i upisuje Académie da la Grande Chaumière. Tijekom duga života kretao se prostorima od Zagreba, Osijeka, Beograda, Bitolja do Blažuja kod Sarajeva, gdje gradi i atelijer. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao dopisnik i ratni slikar časopisa L’Illustration na solunskom frontu. Becićevo se slikarstvo kretalo u rasponu od minhenskog realizma, ekspresionizma i cézanneizma, preko magičnog do kolorističkog realizma.
Ekspresivnim, naglašenim i vidljivim potezom kista Becić slika šumski ambijent sa zelenim krošnjama, travom, crnim deblima i sjenama. Kroz krošnje probija sunčeva svjetlost u desnom trokutu slike (iznad dijagonale od gornjeg lijevog prema donjem desnom kutu) kao glavno događanje unutar slike. Potez kistom je hotimično energičan, pastozan i naglašeno vidljiv, u službi izgradnje ekspresionističkog dojma prikaza.

Tekst: dr. sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić© Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Mato Celestin Medović, Vrijes, 1911.

Mato Celestin Medović
Vrijes, 1911.
ulje / platno 58,3 x 81,4 cm
MG-328

Mato Celestin Medović (1857.–1920.) godine 1868. pristupio je samostanu Male braće u Dubrovniku kako bi se školovao za svećenika. Opazivši njegov slikarski talent, general reda poziva ga u Rim da studira slikarstvo. U Italiji se Medović nesistematski školovao od 1880. do 1886. godine, a ponovno je onamo otputovao na studijsko putovanje 1894. godine. U Italiji ga nalazimo u Rimu, Assisiju, Fuccechiju, Faenzi, Ceseni i Firenci, gdje je tijekom devetomjesečnog razdoblja od srpnja 1883. do travnja 1884. godine pohađao privatnu školu Antonija Ciserija. Potom odlazi na Akademiju u München u razdoblju 1888.–1893. godine, gdje se školuje u smjeru dekorativnog povijesnog slikarstva Karla von Pilotyja kod profesora Gabriela Hackla, Ludwiga Löfftza i Alexandera Wagnera. Ondje nastaje njegova poznata slika Bakanal, 1893. Tijekom razdoblja od 1912. do 1914. godine boravi u Beču, gdje 1913. priređuje i samostalnu izložbu. Prijelomne 1898. godine nije se priključio Bukovcu i mladim umjetnicima na izložbi Hrvatskog salona iako je bio pozvan na sudjelovanje.
Slika Vrijes, 1911. Pripada Medovićevoj zaključnoj pejzažističkoj fazi razdoblja 1908.– 1920. godine u kojoj se posvetio slikanju zavičajnog pelješkog krajolika. Slikana u plain airu crtičastom, divizionističkom tehnikom lišenom njezine izvorne simbolističke podloge, ova kompozicija u plavom i ljubičastom primjer je punokrvnog realizma Medovićeva zavičajnog pejzaža.

Tekst: dr.sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb